Dejan Dobrinić i Čudnovati puteljak – Prvi dio: Puteljkovi prijatelji – Kruno Šafranić
Žanr: Fantasy roman za mlade
Recenziju napisala: Nudžejma Ibrahimspahić, Bosna i Hercegovina
Čitajući osvrte raznih knjigoljubaca iz različitih krajeva i različitih uzrasta, naišla sam na podijeljena mišljenja o ovom romanu. Jedni mnogo hvale knjigu, ostvarenje dječačkog sna i toliki potencijal autora da sa sedamnaest godina izmašta jedan novi svijet. Neke kritike pišu da je ovo hrvatski Harry Potter. S druge strane, pročitala sam i manje optimistične osvrte gdje je glavna zamjerka bila ta da je knjiga za najmlađe, da malo stariji ili odrasli ne trebaju da je čitaju jer će im biti dosadna i da se na tekstu i diskursu vidi da ju je pisalo "dijete". Nisam znala šta na kraju da očekujem pa sam nesigurna uplovila u svijet Dejana Dobrinića.
Nakon što sam završila s čitanjem ovog prvog dijela, i javila Kruni da uskoro pišem osvrt, ono što mi je on napisao bilo je: "Nadam se da si bar malo uživala". Nakon ove izjave, shvatila sam da su na autora mnogo utjecala mišljenja drugih ljudi i da ih prima k srcu te vjerujem da je previše samokritičan nakon svih lošijih kritika koje je dobio za roman jer ono što ja imam reći za knjigu je to da sam uživala na svakoj stranici!
Naravno da je kao i svaki autor spreman na kritike, dobre i loše, da će biti zadovoljan i sretan kada dobije pozitivnu kritiku, a zahvalan kada dobije lošu jer će znati šta treba popraviti i doraditi u narednim romanima. Ono što na neki način krasi ovaj roman je upravo činjenica da je jedan sedamnaestogodišnjak izmislio cijeli jedan novi svijet. Sve se odigrava na Puteljku, a oko Puteljka se nalaze mnogi svjetovi, Čudnovati i Čarobni, za koje mi ne znamo. Ono što je mene posebno zaintrigiralo je to što autor unutar romana ispituje i objašnjava razliku između magije i čarolije. A da li je nama ikada palo na pamet da i pomislimo da to nije ista stvar?
Ono što sam htjela reći na početku jeste to da se ne može svakome svidjeti sve. Neko voli krimiće, neko horore. Neko voli erotsku tematiku ili teške ratne priče. Neko voli naučnu fantastiku, neko fantaziju. Neko se, poput mene, može pronaći i uživati u više žanrova, a jedan od njih je definitivno ovaj! Dakle, ne može se očekivati da će se roman svidjeti svima. Ako više volite elemente realizma, čvrst ostanak na zemlji sa svim ovozemaljskim problemima i klasičnim temama, ljubavnim tegobama, ratovima, siromaštvu i ratu, a ne uživate u izmaštanom svijetu, ako vas ne privlače čarobni štapići, teleportiranje na druge svjetove, čarobne kugle ili magični ključevi koji otvaraju sva vrata onda ovo nije roman za vas. Ali ako volite zaviriti u druge dimenzije, upoznati bića za koja nikada prije niste čuli, putovati stazama na kojima je u jednom trenutku najljuća zima i snijeg do koljena, a u sljedećem trenutku zahvaljujući Slikaru i malo čarobne boje, snijega nema, ako želite svjedočiti borbi između dobra i zla, i zaviriti u Čarobnu sobu, ovo je pravi roman za vas!
Mene je roman oduševio!
Da, na nekim dijelovima se vidi da ga je pisao tinejdžer, ali to ni u jednom trenutku ne smanjuje doživljaj i uzbuđenje koje stvara novi izmaštani svijet. Naprotiv, jedva čekam da vidim napredak u sljedećem dijelu, a koji je Kruno pisao u dobi između osamnaest i dvadeset i dvije godine. O trećem dijelu da ne govorim, piše ga trenutno kao jedan odrastao i zreo autor koji je prihvatio sve kritike i sve ih "aplicirao" u novi roman.
Velika pohvala izdavačkoj kući Redak koja je zajedno s Krunom napravila izvrstan posao. Kvalitet korica je nezaobilazno spomenuti. Romane možete pronaći i u tvrdim i mehkim koricama. Bookmarkeri postoje za oba dijela iako su se izdavači pobrinuli i za to te svaka knjiga ima svoju špagicu za obilježavanje stranica. Pohvala i za djevojke koje su radile na naslovnicama jer su naslovnice oba romana divne.
Zanimljivo je i to što je cijela radnja smještena u Hrvatskoj tako da se čitatelji time osjećaju mnogo bliže samom Puteljku i Čudnovatom svijetu. Također zanimljiva činjenica je ta da je jedan sedamnaestogodišnjak kroz roman povukao jako ozbiljne teme poput vršnjačkog nasilja, rasizma, alkoholizma, ali i ljubavi, prevare i prijateljstva, tako da smatram da ovaj roman definitivno nije roman samo za djecu nego svaki uzrast može izvući određenu poruku.
A sada nešto o romanu, bez spojlera.
Priča započinje 1986.godine u jednom porodilištu u Zagrebu gdje je starica Joanna došla iz nepoznatog nam svijeta i ostavila bebu koja ne pripada našem svijetu, a uzela i sa sobom odnijela običnu bebu. Ne znamo pravi razlog te zamjene, niti upoznajemo Joannu tokom prvog dijela trilogije, znamo samo da će kasnije igrati važnu ulogu, baš kao i ta zamjena, jer beba koja je dospjela na Zemlju je Dejan Dobrinić. Beba koja je došla na naš svijet, ne znajući da pripada Čudnovatom svijetu i da je sve, samo ne običan.
Od tog dana prolazi punih sedamnaest godina, a onda upoznajemo protagonistu ovog romana.
"Opisat ću vam Dejana Dobrinića, koji će vas voditi kroz pustolovine i još neistražene svjetove. Rođen je 20.studenoga 1986.godine. Navršio je sedamnaest godina, živi s roditeljima i sestrama u Zagrebu. Na moru u Opatiji imaju jednu manju vikendicu. Visok je 171 centimetar, ima šezdeset i dvije kile,crnu kratku kosu, plave oči, radoznao pogled i uvijek nasmijano lice. Polaznik je treće godine Prometno - tehničke škole i vrlo dobar učenik. Trenira taekwondo. Pohađa tečajeve engleskog i francuskog jezika. Za vrijeme zimskih praznika roditelji će povesti sestre u Opatiju u vikendicu, a on će otići kod djeda u Zagorsku županiju, u selo Gusakovec. U Zagrebu je ostala njegova djevojka Paulina, s kojom je dvije godine u vezi. Prije nego je odlazio, htio se s njom pozdraviti, ali ona se nije javljala na mobitel. Na put je ponio ruksak pun stvari koje su mu potrebne i koje voli: mobitel, punjač, nešto hrane za put, borilačke zvjezdice, tatin pištolj koji je uzeo bez pitanja i njegovu dozvolu. Htio je ponijeti i Bibliju, ali je nije mogao naći. U putnu torbu ugurao je odjeću i obuću. Sad ću vas prepustiti glavnom junaku Dejanu da vas vodi kroz radnju."
Tako se upoznajemo s glavnim protagonistom koji sretno dolazi u selo kod djeda. Nedugo zatim, on to isto selo napušta, nesvjesno i nenadano.
Naime, kasnije će saznati da su ga teleportirali na Puteljak.
Tu počinje avantura. Neću previše otkrivati jer ne bi bilo smisla otkrivati šta će se sve desiti jer ovo zaista treba pročitati i sam otkriti. Ono što se može reći jeste da na Puteljku Dejan upoznaje mnoge prijatelje, i nekoliko neprijatelja. Jedna od Puteljkovih prijatelja je Tajana Metty, koja je čarobnica i jedina među Puteljkovom družinom ima čarobni štapić i poznaje nekoliko čarolija. Ona je najodgovornija među Puteljkovom družinom i uglavnom ima najpametnije poteze. Najmoćniji čarobnjak, Kalin Hanan, njoj povjerava najveći zadatak, a to je da vodi Dejana kroz sve avanture do određenog cilja gdje trebaju stići i suočiti se s najvećom prijetnjom za planetu Zemlju, ali i druge svjetove. Zašto je baš Tajani dodijeljen taj zadatak i kako to da drugi čarobnjaci nisu mogli pomoći, morat ćete otkriti čitajući roman.
Onaj kojem se na kraju trebaju suprotstaviti, a koji radi sve da bi ih ubio još dok su na Puteljku je Kameno Zalin Rjein, najzlobniji čarobnjak koji koristi prokletu magiju i sakuplja podanike širom svjetova. Šta je on sve radio, ko su njegovi podanici, i kakve je sve zamke pravio Puteljkovim prijateljima uz pomoć Čačkalice, Vodenih i Kamenih ljudi,... također ćete morati otkriti sami.
Tajana je dobila zadatak da Dejanu objasni kako je dospio na Puteljak i gdje se nalaze te da mu prvi put pokaže da njegov svijet nije jedini svijet.
"Dejan, postoji više svjetova. Jedan svijet je u kojem ti živiš, planet Zemlja, drugi je svijet koji se ne nalazi u tvom svijetu. U tom drugom žive čarobnjaci, dobri i loši te neobični ljudi s nadljudskom snagom. U trećem svijetu stanuju vile, a u četvrtom svijetu neki ljudi nalik prinčevima i kraljevima s magijama i čarolijama u prošlosti, ali i u budućnosti."
Mislim da ne mogu otkriti više od ovoga, morat ćete sami uploviti u svijet Dejana Dobrinića i otkriti ostale detalje.
Ono što vam mogu reći jeste da se čuvate vukova, da štedite čarobne sjemenke i da pažljivo koristite čarobne kugle (strujne, vatrene, ledene, multidimenzionalne, a posebno komet-kugle).
Meni lično, najbolje iz Kruninog svijeta su: čarobna odjeća i Čarobna soba.
I za kraj, ono o čemu sam vam danima govorila i što je zaista zanimljivo, a na šta sam dobila i mnogo zanimljivih odgovora jeste: koja je razlika između magije i čarolije?
"Čarolija je čarolija. Ona, na primjer, služi da napravim čarobne kugle ili čarobni tornado, da proizvedem kišu ili snijeg... A magijom prizivamo nekoga. Ako znam magične riječi, mogu prizvati neku životinju. Iz sigurnih razloga u školi ne učimo magične riječi. Njih ćemo učiti tek u zadnjem razredu, i to ako se odlučimo za magiju, a ne za čaroliju, jer za daljnje školovanje moramo odabrati želimo li naučiti jedno ili drugo. A postoje i proklete čarobne i magične moći. Tko se njima koristi, stvarno je zao."
Od mene ocjena za roman "Dejan Dobrinić i Čudnovati Puteljak; Puteljkovi prijatelji" 5/5 i topla preporuka svim ljubiteljima ya fantasy romana.