Roman Jakobov san - Ljubica Biljan - osvrt: Danijela Sabo: “Mali princ ima svoju ružu, a Jakob Anu i predivnu crvenu pticu.”
Jakobov san roman je samospoznaje.
Glavni lik Jakob nikako ne uspijeva zaboraviti svoju prvu ljubav, djevojčicu Anu.
Vrlo je zatvoren, sramežljiv i nepovjerljiv, Slavonci bi rekli, pravi pustinjak.
Njegova teta, Mare, jedina je osoba kojoj vjeruje i s kojom o svemu razgovara.
Jakob radi u gradskoj knjižnici, na prvi pogled, život mu je ispunjen. Radi, ima krov nad glavom, teta se brinula o kuhanju i održavanju kuće.
Ali...
On je vrlo nesretan i sam. Nedostaje mu njegova Ana. Nije joj ni prezime znao. Sjećao se jedino da je uz njenu pomoć pobijedio svoj najveći strah. Izgubljen, spas je pronašao u snovima o Africi.
Roman bih svrstala u lijepu književnost. Danima sam pod dojmom pročitanog.
Jedan čitatelj me preduhitrio i usporedio Jakobov san s Malim princom. Mali princ ima svoju ružu, a Jakob Anu i predivnu crvenu pticu.
Kraj romana je prepušten mašti čitatelja, svatko ga doživi drugačije.
Draga Ljubice!
Neizmjerno mi je drago što sam dobila priliku pročitati Vaš roman. Doista je predivan.
Nigdje ptice ne pjevaju ljepše i nigdje cvijeće me miriše jače nego u slavonskim šumama i na slavonskim livadama.
Dio u kojem opisujete park i gradsku kavanu, toliko je slikovit, da sam vidjela vinkovački park s fontanom i gradsku kavanu kojoj se, u večernjim satima, razlijevaju zvukovi klavira.
Jučer sam u toj istoj kavani popila bijelu (Jakobovu) kavu u onoj zdjelici, ne šalici. I gledala sam crkvu u parku, fontanu, kiosk... čekala sam Jakoba s kovrčavom kosom, da dođe kupiti novine. Sjeo bi za moj stol i pričao mi o svojoj livadi i Munji.
No, nije došao...
Nije došao jer smo svi mi Jakob i imamo svoje snove, ostvarene i neostvarene.
A livada?
Ne morate iću u Afriku (kupio je Jakob kartu za putovanje), dođite samo u naša slavonska sela, Cernu, Retkovce, Prkovce...
Mjesta su to kao iz bajke, puna predivnih polja i šuma, neodlučnog Bosuta koji bi nekad tekao, nekad ne...
Nije nikakvo čudo što je Jakob samo Anu volio više od livade, toliko je predivna bila. Dođite, vidjet ćete!
Kraj osvrta završit ću Ljubicim citatom:
Naši snovi su naša stvarnost od kojih nas razdvaja samo naš strah.
Osvrt napisala: Danijela Sabo, čitateljica, Retkovci
