2019-04-18

Pročitao sam zbirku kratkih priča Lijepo o mrtvima, ružno o ljubavi. Još uvijek pod dojmovima, želim s čitateljima podijeliti priču koja mi se jako svidjela, još mi se vrti po mislima, prepisao sam je, uživajte u čitanju! - Kruno Šafranić, pisac

KREVET

Ustao je polako i oprezno. Uzeo je škare i izrezao tri rupe na tkanini. Navukao svježu jastučnicu preko glave i ogrnuo se teškom, zelenom dekom. Otvorio je krovni prozor i krenuo se spuštati po nagriženom crijepu do ciglastog dimnjaka pa tiho po žlijebu zakrčenom suhim lišćem. Poskliznuo se i u zadnji čas uhvatio za rebrastu antenu. Trudnica kod prizemnog prozora trznula se. Ugasila je na pola popušenu cigaretu i ušla natrag u stan. Naslonio je lice na toplu opeku te duboko uzdahnuo. Ne želi probuditi ljude čiji su alarmi naštimani na isto vrijeme još od početka godine. Spustio se između pidžama, kuhinjskih krpi i potkošulja, držeći se čvrsto rukama za štrik. 

Deka je za sobom vukla prašinu i letke za brzu prehranu. 

Deka je za sobom vukla ugašene cigarete i lišće. 

Kristali bijelog i smeđeg šećera svijetle u naborima crnog jastuka za sjedenje na stolcu preko puta. Brzo je završio umivanje kofeinom. Netko ga je promatrao kroz rupu na sredini novina, netko kroz selotejp koji spaja dvije polovice novčanice. Prolazio je kroz veliki park pored fritula i voćnih rakija. Skrenuo je desno. Hodao je dok jeku iz paviljona nije zamijenio šumom vode. Rubove deke stavio je pod koljena na rubu mramorne fontane. Nagnuo se na skulpturu željeznih jadnika i ruku umočio u vodu. Brao je novčiće. Ispružio se koliko je mogao. Počeo je plivati rukama po zraku. Bespomoćno je pogledao djevojku pored u ljetnoj, točkastoj haljini. Ona mu je pokazala veći dio svojih bjeloočnica pa zatim potiljak boje meda. Izronio je iz hladne vode. Djevojke više nije bilo. Pobrao je preostale novčiće. 

Deka je mokra i teška.

Jastučnica pripijena uz lice.

Legao je na cestu. Auti su trubili i zaobilazili ga. Kada se posušio i naslušao psovki krenuo je dalje. Došao je do govornice i ubacio novčiće. Nema odgovora. Ubacio je novčiće u kutiju od gitare. Bradati gospodin u crnom prsluku uzvratio je osmjehom ne prekidajući pjesmu. Pjevao je nešto o tome kako treba hodati po žeravici kada su ti stopala najhladnija. Sjeo je u autobus. Sjedala su znojna, a jedna gospođa ima živu kokoš u cekeru. Vrućina je omamila vječne putnike pa im glave poskakuju kad vozimo po neravninama. Neki sline u džepove košulje. Prešao je most i došao do naselja s visokim sivim zgradama. Dizalom je došao do zadnjeg kata. Požarnim stepenicama popeo se na krov.

Vjetar mu je strgnuo jastučnicu s lica.

Deka se vijori. 

Ljetna, točkasta haljina plesala je na vjetru. Na rubu. Ona je zurila dolje na cestu. Spuštenih ramena, nepomično. Ima frizuru za tuširanje i mutne, plačljive oči. Gledala je jurnjavu Burago-autića. Zurila je na pločnik, na tendu, na prolaznika, na uzicu, na psa. Rekla je da ne želi ispasti glupa u ljubavi. Rekao je da je jedno bez drugoga nemoguće. Ili su se primili za znojne dlanove i skočili ili su se pokrili dekom, legli na šljunak i spavali. 

Autor priče: Denis Špičić