Kratka priča ''Razglednica s partya'' iz zbirke Lijepo o mrtvima, ružno o ljubavi - Denis Špičić

Ne može jutarnja kava proći s prijateljima, a da ne spomenemo dojmove iz pročitanih knjiga domaćih autora. Komentirali smo zbirku Lijepo o mrtvima, ružno o ljubavi i izdvojili jednu priču ''Razglednica s partya''. Definitivno najbolja priča koju je napisao mladi pisac Denis Špičić. Prepisali smo je i želimo je podijeliti s fanovima stranice Pisci i Književnost. :) 

RAZGLEDNICA S PARTYA

Fini smo. Gojazni. Razbacani po bijelom kožnom kauču prduckamo po točkastim jastučićima. Žličice meda plešu na neki erotski techno-ep. Neonske boje lasera rade pravilne uzorke na zidovima, na žličicama i na kauču. Nama uznemiruju ionako nemirne zjenice. Dobro nam je. Dlanovi su staklasti, a puls je glasniji od muzike. Prolijevamo prastare fore. Slina nam curi niz bradu od smijeha. Mrzimo se zato što se volimo više od ičeg. Na čelu svijetle grašci znoja i gela za kosu. Žvačemo vlastite gubice. Kapci su ljubičasto plavi a podočnjaci tamni. Možemo skočiti tri metra u zrak ako hoćemo. Pravila fizike ne vrijede. Ovdje, sada. Bubnjevi plemena zarobljeni u laptopu šalju signale u duboki svemir. Upadamo u loopove. Trnci se šuljaju od peta do tjemena.

- Jesi dobro?

- Jesam, jesam. Ovo je brutalica!

- Moram se opet popeti na vrh bijele planine... ako me razumiješ. 

- Dođi za mnom. 

Glasni bas ubija svaku suvislu misao. Dva lika uzimaju jedan drugom dah iz usta. Zombijima se cijede mozgovi u rukama. Lakti ritmično lete zrakom. Nekoliko zobera sa šarenim sunčanim naočalama na stepenicama urlaju jedan drugome na uho. 

 - Ovo je jebenoooo!

- Buraz, jebenoooo! - ko dementne papige. 

Blatnjave zmijice na podu oko pisoara. Koraci se lijepe za pod. 

- Helou, helou.

- Šta mai kompa?

- Di si, Pero!?

- Pozdrav.

Dlan u dlan. U jednom dlanu sto kuna u drugom bijela bombica omotana rizlom. 

- Vidimo se stari.

- Dobru zabavu dečki.-

 Tgđiš tgđiš tgđiš Tss tss tss tup tup tup tntrntn tntrntn - zatvori vrata za sobom.

Osobna iskaznica je "Mojsije partija". Razdvaja točno na sredini za prelazak u obećanu zemlju. 

- Pecka ovo.

- Nema veze. To znači da je kvalitetno.

- Tup tup! 

- Ajmo, gubite se iz WC-a! - talasava masa sala u prekratkoj crnoj majici stoji pred vratima. 

- Mater vam džanersku, šugavu.

Da ne postoje neka njemu ne baš posve jasna ograničenja i pravila sada bi zvuk mrvljenja naših nosnih hrskavica nadglasao muziku. Njegov pečatnjak bi nam trajno utisno njegovo mišljenje o nama. Lik iznad školjke maže si lice fekalijama i ponavlja: 

- Milina, milina, milina.

Oko tisuću ljudi ove noći ne misli na sutra. Postoji samo ritam. Samo ritam i škakljivi osjećaj iznutra.

Usporeni snimak. Izoštri kadar. Zamuti sve ostalo. Maglovita šarena masa poslužila joj je kao okvir. Jagodice na licu joj probijaju kožu. Zanesena u poganom ritualu laganim pokretima ruku i kukova briše vrijeme i prostor. Prstima plete mreže škakljivih situacija.

Underworld - Born slippy. She smiled at you boy!!!

(...) 

Stojim iznad pisoara. Jednom rukom naslonjen na pločice, a u drugoj držim najtužniji penis ove večeri. Samo nekoliko oštrih kapljica u pet minuta. Mjehur će mi se svakog časa raspuknuti i pretvoriti me u jednog od Simpsona. Zatvaram. Izlazim. 

- Jesi uzeo jaknu?

- Jesam.

- Suhi jesi uzeo jaknu?

- Jesam, reko sam ti!

- Sorry, zuji mi u ušima.

Danje svijetlo pali zjenice. Ljudi su nevjerojatno ružni na svjetlu. Samo ljute obrve. Stotine ljutih obrva.

- Je l' i tebi ovi ljudi izgledaju ko da nas žele razbit?

- Zabrio si. Smiri se.