Kratka priča ''Razglednica s partya'' iz zbirke Lijepo o mrtvima, ružno o ljubavi - Denis Špičić

2019-04-18

Ne može jutarnja kava proći s prijateljima, a da ne spomenemo dojmove iz pročitanih knjiga domaćih autora. Komentirali smo zbirku Lijepo o mrtvima, ružno o ljubavi i izdvojili jednu priču ''Razglednica s partya''. Definitivno najbolja priča koju je napisao mladi pisac Denis Špičić. Prepisali smo je i želimo je podijeliti s fanovima stranice Pisci i Književnost. :) 

RAZGLEDNICA S PARTYA

Fini smo. Gojazni. Razbacani po bijelom kožnom kauču prduckamo po točkastim jastučićima. Žličice meda plešu na neki erotski techno-ep. Neonske boje lasera rade pravilne uzorke na zidovima, na žličicama i na kauču. Nama uznemiruju ionako nemirne zjenice. Dobro nam je. Dlanovi su staklasti, a puls je glasniji od muzike. Prolijevamo prastare fore. Slina nam curi niz bradu od smijeha. Mrzimo se zato što se volimo više od ičeg. Na čelu svijetle grašci znoja i gela za kosu. Žvačemo vlastite gubice. Kapci su ljubičasto plavi a podočnjaci tamni. Možemo skočiti tri metra u zrak ako hoćemo. Pravila fizike ne vrijede. Ovdje, sada. Bubnjevi plemena zarobljeni u laptopu šalju signale u duboki svemir. Upadamo u loopove. Trnci se šuljaju od peta do tjemena.

- Jesi dobro?

- Jesam, jesam. Ovo je brutalica!

- Moram se opet popeti na vrh bijele planine... ako me razumiješ. 

- Dođi za mnom. 

Glasni bas ubija svaku suvislu misao. Dva lika uzimaju jedan drugom dah iz usta. Zombijima se cijede mozgovi u rukama. Lakti ritmično lete zrakom. Nekoliko zobera sa šarenim sunčanim naočalama na stepenicama urlaju jedan drugome na uho. 

 - Ovo je jebenoooo!

- Buraz, jebenoooo! - ko dementne papige. 

Blatnjave zmijice na podu oko pisoara. Koraci se lijepe za pod. 

- Helou, helou.

- Šta mai kompa?

- Di si, Pero!?

- Pozdrav.

Dlan u dlan. U jednom dlanu sto kuna u drugom bijela bombica omotana rizlom. 

- Vidimo se stari.

- Dobru zabavu dečki.-

 Tgđiš tgđiš tgđiš Tss tss tss tup tup tup tntrntn tntrntn - zatvori vrata za sobom.

Osobna iskaznica je "Mojsije partija". Razdvaja točno na sredini za prelazak u obećanu zemlju. 

- Pecka ovo.

- Nema veze. To znači da je kvalitetno.

- Tup tup! 

- Ajmo, gubite se iz WC-a! - talasava masa sala u prekratkoj crnoj majici stoji pred vratima. 

- Mater vam džanersku, šugavu.

Da ne postoje neka njemu ne baš posve jasna ograničenja i pravila sada bi zvuk mrvljenja naših nosnih hrskavica nadglasao muziku. Njegov pečatnjak bi nam trajno utisno njegovo mišljenje o nama. Lik iznad školjke maže si lice fekalijama i ponavlja: 

- Milina, milina, milina.

Oko tisuću ljudi ove noći ne misli na sutra. Postoji samo ritam. Samo ritam i škakljivi osjećaj iznutra.

Usporeni snimak. Izoštri kadar. Zamuti sve ostalo. Maglovita šarena masa poslužila joj je kao okvir. Jagodice na licu joj probijaju kožu. Zanesena u poganom ritualu laganim pokretima ruku i kukova briše vrijeme i prostor. Prstima plete mreže škakljivih situacija.

Underworld - Born slippy. She smiled at you boy!!!

(...) 

Stojim iznad pisoara. Jednom rukom naslonjen na pločice, a u drugoj držim najtužniji penis ove večeri. Samo nekoliko oštrih kapljica u pet minuta. Mjehur će mi se svakog časa raspuknuti i pretvoriti me u jednog od Simpsona. Zatvaram. Izlazim. 

- Jesi uzeo jaknu?

- Jesam.

- Suhi jesi uzeo jaknu?

- Jesam, reko sam ti!

- Sorry, zuji mi u ušima.

Danje svijetlo pali zjenice. Ljudi su nevjerojatno ružni na svjetlu. Samo ljute obrve. Stotine ljutih obrva.

- Je l' i tebi ovi ljudi izgledaju ko da nas žele razbit?

- Zabrio si. Smiri se.

Prelazimo cestu. Čekamo autobus. Ljudi idu na posao. Zijevaju. Mi smo preglasni. Neki pijani likovi nekoliko metara od nas još su glasniji od nas. Jedan nešto dobacuje. Dolazi autobus. Ulazimo.

Želio bih zaspati, ali ne mogu sklopiti oči. Doslovno ih ne mogu sklopiti. Napokon Črnomerec.

Pileći file ima okus mokrog kartona. Ne mogu to jesti. Bacam ostatak u zeleni koš za smeće. 

Tijelo mi daje nedvosmislene signale da bih trebao zaspati. Ne mogu. Da bih trebao pišati. Ne mogu. Da bih trebao jesti. Ne mogu. 

Um mi govori da bih trebao voljeti. Ne mogu. 

Da bih trebao postojati. Trudim se. 

Foto: Pisci i Književnost