''Lijepo o mrtvima, ružno o ljubavi'' - Denis Špičić - recenzija

''Lijepo o mrtvima, ružno o ljubavi'' - Denis ŠpičićSmrt prohuja žilama glavnog junaka kad je bio klinac i to u prvoj priči. 

Smrt koju ugledamo kad pogledamo naslovnicu - "Lijepo o mrtvima" vozi bicikl dok crni plašt vijori na vjetru, smrt se smiješka, nosi crveni buket cvijeća "Ružno o ljubavi. Sasvim opravdava priče u zbirci ''Lijepo o mrtvima, ružno o ljubavi''.

Tamo gdje smrt prođe, ostavlja crno iza sebe, ostavlja tugu, uzima život. Naš junak priče je jači od toga i to ga samo ojača i pripremi za život 21. stoljeća, viđen njegovim očima, prepun apsurda, kratke forme i lijepo sročenih rečenica. 

Pisac Denis definitivno ima oko za zapažanje koja sroči na njegov originalan način, koristeći Zagrebački dijalekt. 

Priča Razglednica s partya, dopire do čitatelja, na takav način da osjetite atmosferu koju nam prepriča glavni junak. 

"Oko tisuću ljudi ove noći ne misli na sutra. Postoji samo ritam. Samo ritam i škakljivi osjećaj iznutra. Usporeni snimak. Izoštri kadar. Zamuti sve ostalo. Maglovita šarena masa poslužila joj je kao okvir. Jagodice na licu joj probijaju kožu. Zanesena u poganom ritualu laganim pokretima ruku i kukova briše vrijeme i prostor. Prstima plete mreže škakljivih situacija."

Razglednica s partya je vrlo škakljiva i mogu zamisliti Denisa dok je stvarao tu priču: glasna glazba svira, djevojke prolaze pored njega, neke zastanu, trknu ga laktom, a njemu inspiracija bruji u glavi i jedva čeka da stavi na papir. Bravo!

Nisu to dugačke priče, kao što sam naveo na početku recenzije, Denis je majstor u kratkoj formi pisane riječi. To je forma u kojoj se pronašao i ona je pronašla njega. Nešto tako spojivo treba cijeniti. To je to, pronašo je svoj stil kojim će pisati. 

Osjećam da je Denis iskren u pričama, način na koji je opisao neka viđenja, djeluju živo i s tim smo se susreli mnogo puta, ali možda nismo obraćali pažnju. Ako zastanemo i pogledamo oko sebe, možemo puno toga vidjeti na što prije nismo obraćali pažnju, a to upravo možemo pronaći i pročitati u ovoj zbirci kratkih priča. 

Tri priče mi se posebno sviđaju u ovoj zbirci. Kada bih svaku analizirao, mogao bih štošta napisati, a već sam puno otkrio. Tri priče koje su na mene ostavile jak dojam su: Razglednica s partya, Krevet, Gospa.

Ako volite kratku formu pisane riječi, onda je ovo knjiga za vas. Zbirka ''Lijepo o mrtvima, ružno o ljubavi'' će vas zabaviti. Pružit će nešto novo, prikazati društvo 21. stoljeća, našu svakodnevnicu. Smrt na biciklu bit će vaš prijatelj. Poklonit će vam buket cvijeća. Likovi će vam se osmjehnuti. Ove priče će vam pomoći da zaboravite na probleme i doživite ono što je i glavni junak.

Za kraj, evo i jedan duži odlomak iz zbirke naslova "Krevet"

"Kristali bijelog i smeđeg šećera svijetle u naborima crnog jastuka za sjedenje na stolcu preko puta. Brzo je završio umivanje kofeinom. Netko ga je promatrao kroz rupu na sredini novina, netko kroz selotejp koji spaja dvije polovice novčanice. Prolazio je kroz veliki park pored fritula i voćnih rakija. Skrenuo je desno. Hodao je dok jeku iz paviljona nije zamijenio šumom vode. Rubove deke stavio je pod koljena na rubu mramorne fontane. Nagnuo se na skulpturu željeznih jadnika i ruku umočio u vodu. Brao je novčiće. Ispružio se koliko je mogao. Počeo je plivati rukama po zraku. Bespomoćno je pogledao djevojku pored u ljetnoj, točkastoj haljini. Ona mu je pokazala veći dio svojih bjeloočnica pa zatim potiljak boje meda. Izronio je iz hladne vode. Djevojke više nije bilo. Pobrao je preostale novčiće."

Recenziju napisao: Kruno Šafranić, pisac, Zagreb 

Foto: Pisci i Književnost