Neću umrijeti po danu - Mirjana Ilkić Kos

Neću umrijeti po danu

Znam da ću umrijeti u noći
I da će mi Mjesec prostrti svoj put za gore.
I znam da ću biti njegova nevjesta
Najveća nebeska zvijezda.
A ljudi će lajati na njega
I reći
Ah, bila je nekako čudna
Ni crna ni bijela pomalo luda
A opet nekako svoja.
A ja ću se nasmijati samo.
Ja neću umrijeti po danu
Neću da mi Smrt pokvari jutro
Hoću taj zadnji dan
Da popijem kavu na balkonu
I udahnem miris dunje žute.
Kada me Mjesec povede
Kroz krošnje jabuke zrele
Ubrat ću jednu za tebe
Moj dragi Anđele bijeli.
Ja neću...
Neću umrijet po danu
Noć je ta u kojoj umiru sanjari.

Autorica teksta: Mirjana Ilkić Kos
Foto/Kruno Šafranić