Odlomak iz romana “Hrvatsko plemstvo” - Ana Bukovac
Izabrali smo odlomak koji nam se jako svidio iz romana "Hrvatsko plemstvo". Ako ove zime želite pročitati nešto sto će na Vas ostaviti utisak, uzmite ovu knjigu i uživajte.
Odlomak "Hrvatsko plemstvo" - Ana Bukovac - E, pa onda moja buntovna prijateljice, ja kršim pravila iigram se s vatrom. Imam udvarača. Samo vas molim da to nitkone sazna, jer nikome nisam to rekla.- Oh, Marina, vi djelujete kao da nikada ne biste učinili neštotako. Svaka vam čast. A što ćete sad?- Zbilja ne znam. Sazna li moj brat za nas to bi završilo kobno- Marinu prođe jeza kao da je pred sobom upravo vidjelabratovo ljutito lice.- Je li on plemić?- Je, ali mi brat nikada ne bi dopustio da pođem za njega.
- Žao mi je. Vjerujem da prava ljubav uvijek nađe put. Makars njime morali pobjeći.- Nadam se da će i ova naći bez drastičnih mjera - tužno primijetiMarina. - Nego krenimo. Pogledajte kako li je samo ovajpogled divan. Kako se bijeli crkva na brežuljku pred nama.- Krenimo!Polako su se spuštale. Obje vesele, iako im je u pogledu ležalonešto tuge. Kada su stigle pred predivnu romaničku crkvu tamonije bilo nikoga jer je bila subota. Sišle su s konja i ušle u divnuunutrašnjost raskošne crkve. Lagano su koračale po kamenompodu i prekrižile se. Svaki njihov korak odzvonio je po raskošnojunutrašnjosti. Kleknule su pred oltar i tiho se pomolile. Ubrzoim je u susret došao stari svećenik. Korina se digne i radosnopozdravi oca Dujma. On se razveseli kada ju ugleda. Kratko supričali, a onda Marina odluči da će se prva ispovijedati. Pošli suu ispovjedaonicu dok se Korina ponovno kleknula i nastavilamoliti.Nečiji koraci prekinu tišinu i spokoj crkve. Korina se ne obazre.Koraci su joj prilazili sve bliže i bliže. Netko se zaustaviopored nje. Iz znatiželje podigne pogled. Zaprepašteno se zagle140dala u preplanulog mladića crne kose. On uopće nije obraćaopozornost na nju već je gledao prema oltaru. Korina polaganoustane te se odmakne za korak od mladića.- Zar mislite da bi vas netko napao u Božjoj kući? - upitamirno mladić i dalje gledajući prema oltaru.Korina se zbuni. Nije znala što bi na to odgovorila. Samo jepiljila u Renea, iako je znala da on nije otimač. I dalje je u mislimavidjela sliku njega kako pijan tetura hodnikom u zagrljaju sorgijašima.- Oprostite - tiho prošapće i pogne glavu.- Što da vam oprostim? - podrugljivo nastavi mladić. - Nemislite li da prečesto koristite tu riječ? Time dokazujete da steslabi.- Pa žensko sam i nema razloga da izigravam viteza, gospodine! Korinin glas zatutnji kroz unutrašnjost crkve.- Eh, djevojko što više tražite oprost, to više padate. Osobakoja se stalno ispričava nema svoje ja i bezvrijedna je - ironičnonastavi Rene kao da ga ne smeta njezin uzrujani glas dok jeočima gledao u oltar kao da tamo stoji nešto uistinu zanimljivo ivrijedno njegove pažnje.- A ne mislite li možda da sam samo pristojno odgojena? -znatiželjno i ljutito tamne Korinine oči prostrijele drskog mladića.- Pristojan odgoj na samom kraju 12. stoljeća kada ljudiumiru bez ičega, sami i beznačajni. Bolesti haraju bez dapitaju koji život će odnijeti. Otimači otimaju bez imalo grižnjesavjesti. Nema reda u zemlji a kamoli smisla trošiti dragocjenovrijeme na dvorske etikete, draga kneginjo. Zar i viželite da ljudi prođu pokraj vas kao pokraj komada stijene?Korina ništa ne odgovori jer nije znala kako da se odnosi premaovoj istinitoj tvrdnji.- Nemate odgovora? Možda vi to želite, a ako ne onda je vrijeme da život primite u svoje ruke i da vam se ljudi dive, davas se boje. Nemojte čekati da se netko pobrine za vas, i za tose vrijeme skrivati u sjeni svoje dobrote. To nitko ne zapaža i necijeni. Prozirni ste i život će vam proći bezvrijedno.- Što želite od mene? - Korina je jedva uspjela suzdržati bijesi tugu, ali lagana drhtavica u njenom pijevnom glasu odala jenjezinu slabost.
- Ne gledajte me tako zgroženo - reče Rene i ne pogledavšije - idući tjedan kada dođete na kraljevski dvor vidjet ćete štoznači biti žena kojoj se svi klanjaju.- Ne bih se čudila da i vi mislite na Veroniku?- Ha-ha, lijepa i odvažna Veronika - Rene zastane, a ondanastavi - znate, nije ona ništa ljepša od vas, samo što je ona svjesnasvoje moči i to koristi onako kako najbolje zna. Ali ona imasamo fizičku moć, a ja pričam o djevojci koja ima i mnogo višeod toga. O ženi koju nitko ne može prijeći. Njena inteligencijaravna je muškoj a njeno razmišljanje ne može dokučiti nitko. Odnje možete mnogo naučiti.- Ne trebam ja nikakve učiteljice - ljutito primijeti dok su jojse obrazi zarumenjeli.- To je za vaše dobro, uostalom, zar mislite da bi ja vama ovogovorio da je po mojoj volji? Ja samo vršim svoje naredbe. Štose mene osobno tiče vi ste samo još jedna od mnogih djevojakakoje će braća oženiti za nekoga iz koristi - napokon se Reneprekriži te krene prema izlazu.- Doviđenja, mlada gospo - svoje tamne oči po prvi puta jeusmjerio prema Korininom pogledu. Ono što je u njima vidioražalostilo ga je no znao je da je to za njeno dobro. Znao je dazaslužuje više nego biti »ona djevojka s turobnim očima« kako suje mnogi nazivali. Korina je za njim gledala žalosno. Napokon jojje netko rekao nešto što je ona oduvijek znala, ali se nama snageboriti protiv toga. Nema volje...Prošlo je neko vrijeme kada iz misli Korinu probudi svježaMarinina pojava. Napokon je na Korini bio red da ode u ispovjedaonicu.Čim je ušla, pozdravi je topli glas starog benediktinca.Nakon molitve Korina je još porazgovarala s njim i podijelilaneke svoje tajne. Tople svećenikove oči gledale su je s razumijevanjem.Shvaćao je da mladoj djevojci nikako ne može biti lakodaleko od doma i obitelji. Pričali su dugo o crnom vitezu zakojega je i on čuo. Samo riječi hvale mogao je pripisati mladomborcu za narod i slobodu. Svećenik na kraju razgovora pridodakako bilo kakvu poruku za viteza Korina može ostaviti kod njega,što začudi Korinu. Kao objašnjenje starac reče kako je vitezpobožan i često dolazi u crkvu.Marina je postala nestrpljiva pa se Korina oprosti od svećenikaDujma i dvije mlade kneginjice krenu put Turnja.
Odlomak izabrala stranica Pisci i Književnost