Odlomak iz romana "Slasna polja" - Nemanja Milićević

2019-04-18

Roman "Slasna polja" je svojevrsni antisistemski roman, autor romana je mlada duša uhvaćena u tranziciji vremena. Tranziciji koja nikako da završi, sistemi se mijenjaju a ona ostaje sveprisutna i podsjetnik na destrukciju civilizacije. - Dragana Latinović, spisateljica

SVETOST GREHA - Odlomak 

Posle zanimljivog vremena neodredivog trajanja osetili su ogromnu energiju nepoznatog grada koji će ih uskoro prigrliti. Svetleće reklame jarkih boja nanizale su se pored autoputa i naterale ga da svoju pažnju posveti nečemu drugom osim dvema buntovnicama i prekine traženje opravdanja za učešće u događajima koji još nisu nastupili. Ipak se brzo vratio mislima i teleportovao u veoma blisku budućnost i nastupajuće ludilo. Međutim, spoljni svet je postajao sve zanimljiviji. Metalni objekti, čiju namenu nije mogao da prepozna, ređali su se u sve većem broju pored saobraćajnice. Uskoro su postali vidni obrisi ogromnog grada u koji se utapali, dok sve sporije plove rekom automobila i ulivaju u more veštačke svetlosti. Ćutali su i kao hipnotisani posmatrali prizor, prvi put uživo. Impresivna veličina osvetljenih zdanja bila je prvi i najsnažniji utisak o izgubljenom velegradu u pustinji. Svuda prisutna glomaznost i teatralnost nametali su zaključak da je sve napravljeno za pokazivanje i provod. Kako su klizili ka gradskom jezgru, sve jače su osećali njegovo pulsiranje, a svetlost i buka su postajali intezivniji, toliko da su terorisali njihova još nenaviknuta čula. Sve je izgledalo kao totalna suprotnost drevnim megapolisima kroz koje je prošao. Uočavajući razlike između kamenih zdanja i moderne metropole u koju je pristigao, u njemu se stvorio utisak putovanja kroz vreme - kao da je svaki pređeni kilometar proprorcionalan jednoj vremenskoj dekadi, što je za kratko napravilo razliku od nepojmivo mnogo vremena. Svejedno, dolazak na novu lokaciju bio je znak da su se kretali u dobrom pravcu, pravcu prljavih snova i pokvarene mašte. Umoran od vožnje i nestrpljiv od uzbuđenja, skrenuo je na prvoj velikoj raskrsnici, jer je upravo tamo ugledao ogroman parking između dve velike zgrade koje su svojom arhitekturom i veličinom podsećale na gradove hotele. Želeo je da iskusi sve što su pružali. Ušli su u jedan od njih bez razmišljanja i rentirali apartman. Na ulasku u lift su dobili flajer od devojke u crnom kostimu, na kome je pisalo: "Žive brzo i umreće mladi, dođite večeras da ih vidite, dok još imate šansu", mesto - koncertna dvorana, vreme - ponoć. Brzi pogledi su bili dovoljni da se prećutno saglase o odlasku na šou, pa nastaviše dalje. Skupi apartman na sedmom spratu je bio uređen da podstiče blud i razvrat. Zidovi obojeni svetlim tonovima roze i nebesko plave boje, ogledala na plafonu i veliki krevet u obliku srca presvučen svilom. Obline nameštaja i tapacirane ivice kao da su bile opremljene za bezbedan boravak porodica sa decom, ali ironično, ti apartmani su tako sređeni bez plemenitog razloga, za nešto potpuno drugačije. Još uvek nije dovoljno znao o ukusu saputnica, ali je ipak dao svoju ocenu o enterijeru: "Odraz neukusa!" Bez obzira na to, počeo je da uživa u istom i ni malo mu nije smetala sopstvena nedoslednost, pošto nijihove namere i planovi nisu ni zasluživali drugačiji prostor. Sa balkona se pružao pogled na grad greha koji je sijao u groznom blještavilu. Pogleda usmerenog ka velikom bulevaru, zapažao je saobraćajnu gužvu u oba smera, a na pločnicima sa strane i između dve saobraćajnice stajale su "Uličarke." Suvereno su vladale svojom teritorijom, delovale samouvereno i zaštićeno. Šepurile su se, koketirale i otvoreno flertovale sa prolaznicima. Posmatrao ih je uz perverzan osmeh, blago pojačan dejstvom penušavog pića koje je držao u ruci. Nije znao da je zabava u sobi već počela da se razvija. Zbog nečega se okrenuo ka unutrašnjosti i kroz belu prozračnu zavesu prepoznao plavušu u njegovoj beloj košulji povrnutih rukava i svilenom vešu kako drugarici u raskopčanom bade mantilu, glave zabačene unazad, na jezik nežno spušta bledo- plavičastu tabletu. Učinile su da izgleda kao da u tome ima nečeg obrednog. Ćutke ih je posmatrao. Obe su se upravo istuširale i kosa im je bila vlažna. Sve mu je izgledalo kao usporena filmska scena, pa je posvećeno nastavio da gleda, iščekujući nastavak. Svojim pokretima i pogledima slale su šifrovane poruke koje nije bilo teško odgonetnuti. Dodirivale su se nežno, zavodljivo, opčinjavajuće ... zabranjeno. Znao je šta sleduje. Ništa ih nije kočilo. Već su bile obuzete nekontrolisanim smehom kada su ga uhvatile za ruke, uvele unutra i, kao da se podrazumeva, materinski brižno stavile mu jednu od onih tabletica između usana.

Opirao se kratko i neuverljivo, a zatim je zadržao kao da se koleba, sve dok nije počela da se razlaže, brzo kao i njegov paradni otpor, kada ju je progutao. Spolja su izgledali kao učesnici bedne kopije inicijacije osobene za tajna društva, gde novajliju tek očekuje otkrivanje novog, nedostupnog, skrivenog. Pošto je bio svestan da je to njegov izbor, više nije osećao nikakvu grižu savesti ili potrebu za opravdanjem. Nije mogao da se odupre maniji da iskusi novo, bez obzira šta to predstavljalo pa se opustio i prepustio igri. Dejstvo hemije je postepeno razbuktavalo erotizirajući plamen u njemu i isticalo drugojačnost dve natprirodno privlačne ženke. Postajale su sve raspomamnije, a njihove neprobojno misteriozne prilike podrhtavale u očima mladića, tražeći da im se priduži. Snažno je osećao njihovu energiju, uz jasnu misao o tome šta sledi. Negde između tih promena, trenutačno ga obuze i odmah napusti složena i pomalo svečana, njemu nepoznata, emocija sačinjena od nezadržive potrebe da ostvari skrivenu fantaziju, i strepnje od sopstvene savesti. Ali ne beše dovoljno ubedljiva da utiče na njegove namere i sled događaja. Skliznuli su na krevet i prepustili se sladostrašću. U jednom od trenutaka jakog telesnog uzbuđenja, dok je sedeo na ivici ležaja i između svojih maljavih nogu zaneseno pratio sve ujednačeniji ritam pokreta dve ženske glave nepodudarnih boja, dejstvom izvitoperene savesti, nadošlo mu je prisećanje na sliku zaštitnika, istu kao na ikoni, sa bledim, bezizražajnim licem. Nije mogao da podnese tu suvišnost, pa je pokušao da je ignoriše. Međutim, nastavilo se prosijavanje opominjućeg prizora. Pokušao je da ga odbaci ili se otrgne od njih dve i zaustavi bizarnost situacije u kojoj se našao, ali, sav u slatkom zadovoljstvu, nije istrajavao ni u jednom. U tom nemoćnom nastojanju ostade zarobljen u istom položaju - napola uplašen i zabrinut, a napola u ekstazi. Svetac se zadržavao kao opsesija i sve jače isijavao u žutoj svetlosti, čak i kada bi zatvorio oči. Iako ga je to sprečavalo da se prepusti uživanju u celosti, stezao je njihova temena sve čvršće, grčio svoje slabine i na vrhuncu uzbuđenja, uz odblesak mladog ratnika u tmini spuštenih kapaka, tako rastrzan dočekao da ga prožme prijatni bol i strese oslobađajuća toplina. I tada se uzaludno opirao, stešnjen između dva potiruća izbora, ali nije bio kadar da pobedi snagu fizičkog uzbuđenja i zbog toga bio savladan. Snažno se otrgnuo od devojaka i stropoštao sa kreveta. Ekstatična vizija prestade sa istim olakšanjem, a u toj pomućenosti, isto kao u prvom utočištu na putu, izbi ponovo i ona, njegova davna, prva i jedina ljubav, koju je uporno tražio u svakoj intimnosti. Posle takvog doživljaja, izuzetnog u svojoj jezivoj i uznemirujućoj bestidnosti, lice mu se skupilo u zastrašujući grč sačinjen ne samo od ostataka onog grešnog sveprožimajućeg bola već i od strepnje za sebe. Ležao je na podu zadihan i znojav dok su ga obuzimali vanredni sram i uplašenost. Brzo je prevazilazio ta neprijatna osećanja i pritom nije pokušao da pronađe neku skrivenu poruku u svemu. Njih dve su nastavile da se maze na krevetu, a on ih je posmatrao iz nizine prethodnog položaja, odgovarajućeg bedi još prisutnih niskih emocija koje su ga maločas obuzele. Nešto od one strepnje mu se očitavalo u očima i kada je njegova nezagasita žudnja ponovo narastala i vraćala ga ka devojkama iz čijih tela je kao iz svetilišta greha i strasti izbijala i nezaustavljivo mamila sirova energija prljave neodoljivosti. U istom pravcu ga je dodatno odnosila i potreba da nečim prevaziđe, ubije, krivicu koja se izrodila. I stvarno, kako se gubio u trojnom vrtlogu požude, i ponovo utapao u zagađenoj močvari svoje duše, ona se rastvarala i nestajala. To ih je sve odvelo u nastavak raspustnog ponašanja. Um se razbistrio dok su stapali strasti u jedno, maštarije pretvarali u stvarnost i uporno brisali granice stida, hodeći ka novoj ekstazi. Ništa pritom nije ukazivalo na nežnu stranu ljubavničkog odnosa već samo na nezadrživo izlivanje užarenih požuda iz neiscrpnih vulkana mladih telesa. Do kraja večeri, moglo se čuti konstantno smenjivanje uzdaha, smeha i vriske odnosno zvuci neugasive žeđi za nasladama kojom behu obuzeti. Proizvodili su dovoljno odjeka da zasmetaju ostalim gostima, ali ih niko nije prekinuo, kao da je sve to očekivano i dozvoljeno.

Nemanja Milićević je rodjen u Kruševcu, gde provodi najveći deo godine. Diplomirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Nekoliko godina bio zaposlen u svojoj struci, koje se još uvek nije u potpunosti odrekao. Ali u jednom trenutku je prosto odlučio da bude srećan - da čita, piše i putuje. Povremeno je aktivan i u sedmoj andergraund umetnosti. Do sada je učestvovao u snimanju dva kratkometražna filma. Aktivan je i u sferi ekologije na lokalu, gde vodi borbu sa vetrenjačama u lokalnoj birokratiji. Ne favorizuje određenu knjigu, pesmu, film ili boju, jer mu je omiljeno sve ono što ga može izmestiti iz realnosti sa kojom nije u ratu, iako to svojstvo prihvata kao meru dobre umetnosti. Smatra da je najveća prepreka njegovom pisanju prevelika radoznalost, i nestalnost, a ličnom uživanju stalni antagonizam između duhovnog i čulnog.Pisati, za njega je samo drugi oblik osećajnosti, a kada piše "zatvara oči" i zaboravlja svet koji ga okružuje, jer mu to pomaže da pod pero dođe ono što zaista "vidi" a ne ono što mu se nudi i što misli da bi trebalo videti. Prihvata, ali sa dozom rezerve, da lepa književnost zahteva bar malo uzvišene patetike. Ne zanosi se iluzijom da pisane reči imaju moć otkrivanja velikih tajni, jer misli da su one samo dekor, zatalasana površina ispod koje se krije istina koja je, u zavisnosti od snage provokacije, spremna ili nespremna da izroni.Čvrsto veruje da vrednost nečijeg stvaranja može odobriti samo vreme. Roman "Slasna polja" je njegovo prvo delo, objavljeno pod etiketom Književne omladine Srbije. Ovim romanom je zainteresovao i nekoliko stranih izdavačkih kuća. U Sjedinjenim američkim državama ima ugovor o prevodu i objavljivanju romana za America Star Books iz Merilenda, a u Evropi sa United p.c. iz Austrije.   

Izjava o privatnosti i sigurnosti podataka ©2019 Pisci i Književnost - Izradio Krunoslav Kezić
Izradite web-stranice besplatno! Ova web stranica napravljena je uz pomoć Webnode. Kreirajte svoju vlastitu web stranicu besplatno još danas! Započeti