Odlomak iz romana "Sobe" - Ksenija Kušec
PiK preporuke - čitajmo domaće - knjiga je nezamjenjiv dio životaKruno Šafranić:
Izabrao sam ovaj odlomak iz romana "Sobe" jer je u njemu meni jedan od najboljih likova, a to je dida. Priča originalne priče, a tako realne. Realan život likova koji je prepričala Ksenija Kušec. Likovi u knjigama imaju dušu i moguće je da žive, među nama, čak nije potrebna ni mašta... Obično likove oživljavamo pomoću mašte, ali ovo je nešto sasvim drugo. Likovi Ksenije Kušec imaju dušu i skoro da iskoče van iz listova knjige.
Odlomak iz romana "Sobe" - Ksenija Kušec
Kako je nastava već odmakla, a jesen je neobično topla, imam osjećaj da je od godišnjeg odmora prošlo godina dana. Čini se kao da je ljeto, u glavi sam preskočila cijeli jedan dio godine. Zato se i ne čudim kad Ona na izvanrednom sastanku govori o ferijama. Čudim se temi. A tema je: troškovi za vrijeme istih. Opet sam malo zakasnila jer nisam znala da je sjednica, ali po spuštenim glavama Kemije, Hrvatskog, Fizičara, Englezice i ostalih, vidim da je robovlasničarenje opet na djelu. Pomno uređena, u vrištećem tirkiznom sakou, Ona se lažljivo smješka i obraća mi se:
- Matematiko, divno da ste došli! Upravo objašnjavam kolegama što je novo u ekonomskoj situaciji Škole. Ali, mogu otpočetka, da i vi vidite kako stvari stoje. Na koncu, vi ćete to brže shvatiti, pa predajete matematiku, je l tako?
Ništa nije krivo rekla, ali mi je aktivirala bijes. I krene. Računica je jednostavna: dok traju školske ferije, mi nastavnici ne radimo (kao i svi ljudi na godišnjem, gotovo izgovorim). Zato je kao prvi korak smislila da svi pristanemo na neplaćeni godišnji. Moram samo još ja potpisati, smislit će Ona i neka profesionalna usavršavanja, i takve stvari.
Sledim se. Znači oni su već pristali, mjesec dana bez plaće? Hvala bogu na popravnim ispitima i satima instrukcija na crno kojima ću se moći nekako izvući. Više ih neću odbijati, nikako. Ali onda slijedi dalje:
- A kako za to vrijeme ipak imam trošak vaših doprinosa za mirovinsko i zdravstveno, to ćete mi vratiti time što ću vam umanjiti plaću za taj iznos. Dio u devetom, dio u desetom mjesecu. Da vam bude lakše.
Što da čovjek radi kad čuje tako nešto? Lijepo su me upozorili da šutim. Zbog prijateljica i šutim, nikako zbog nečeg drugog. Nema drugog razloga, ne mogu ga smisliti jer mi bijes ne da. Usmjeravam ga na nove planove. Derem papir kemijskom dok crtam ukrase po zbirci zadataka. Ona odlazi, a mi smo bez komentara. Zvono nas šalje u razrede.
Šutjela sam često i na otoku to ljeto. Nisam se smjela buniti kad su me žene zvale purgerica, i kad su mi govorile što bih smjela, a što ne, kad nisu zamjerale svom Anti niti jedan gaf, a bilo ih je, šutjela sam u pošti, u dućanu, za ručkom. Samo nisam šutjela u kući za čuvanje. Tamo sam nadoknađivala sve šutnje ovog svijeta. A šutnja za vrijeme didinih priča nije mi teško padala.
Jedne je večeri, a takve su mi bile najdraže: bez prolaznih gostiju, bez Mire i šogora, koji su već otišli spavat jer je kasno, devet i po, e, dida opet čitao priču. Grickali smo smokve i suhe krekere, to mi je tada bilo važno zbog ubijanja mučnine kad se dida iznenada digao i iz džepa izvadio svoju izgužvanu, isprintanu priču. Uvijek bi bila isprintana.
- E, moja dico, znate li vi da postoji jedan planet na kojem su stanovnici, a ja ću ih radi jednostavnosti zvat ljudima, e, da su vam oni isto imali jednog Isusa Krista, ka i mi? Ti su ljudi živili u grijehu i nemoralu, kad se pojavio taj čovik. On je imao skroz istu priču ko i naš Krist, sve isto. Majka mu je bezgrešno začela, tata mu je bio stolar, a kad je porastao, postao je prorok. Rekao je ljudima da je poslan na taj planet jer treba otkupit grijehe svih ča su tamo živjeli i živjet će. E, za razliku od nas, oni ga nisu razapeli ni ubili. Sjetili su se da oni sami jako vole grijeh i da im ne bi bilo dobro da je sad došao neki prorok i počeo ga zabranjivat. Isto tako, znali su da griješiti nije dobro. I sad se pojavio tip koji će sve otkupiti. Sagradili mu oni super kuću, napravili crkvu najvelebniju od svih u svemiru. Bajlili oni tog svog Krista do njegove prirodne smrti. I ženu su mu nabavili, tako da i sad tamo žive njegovi prapraunuci. Zašto su oni tako? E pa, svidjelo se njima što je netko došao otkupiti grijehe, jer ideja o bogu je i tamo postojala. A kad je već netko došao otkupiti sve grijehe, i prošle i buduće, ljudi su shvatili da treba iskoristit to kako spada. Ako je sve otkupljeno, oni su slobodni radit šta ih je volja. Jer je otkupljeno, čak i za ubuduće. I tko bi onda takvog čovjeka ubio, razapeo? Samo budale. Čuvali su ga dokle su mogli, a njegove potomke i sad čuvaju, zlu ne trebalo. Da se podsjete kako je sve otkupljeno. A oni, udri gdje možeš: kradu, lažu, varaju, uzimaju gdje stignu, zlostavljaju jači slabije, morala niotkuda, iskorištavaju se međusobno, bogati siromašne, muškarci žene, pedofili djecu, svećenici koga kod, političari isto, starija braća mlađu, uzimaju jedan drugom, a sve otkupljeno. Divota jedna!
- Pa, dida, tako je tu, jesi ti to Zemlju opisao - pitao ga je Boris.
- Nisam, sine, nisam.
To je bilo prvi put da dida nije ponovio zadnju riječ. Inače bi odgovor zvučao opisao, opisao, a to bi se moglo tumačiti kao da, valjda nije htio da ga tako shvatimo. Ipak, kad se izuzme djetinjasti dojam tih priča, neke su ipak ostavljale gorak okus. Ili bi nas barem ostavljale u raspravi, dok bi dida već tvrdo spavao. Ova je bila definitivno za raspravu.
Nakon nastave nisam otišla na Inspekciju rada, nikad niti neću. Ali sam barem otišla do burze. Čekala sam sat i pol, ljudi je bilo previše za bilo čije živce. Grijali su kao da smo svi bolesnici u tankim pidžamama. Bilo je i nekoliko ljudi koji su u sobu ušli preko reda. Nisam se dala. Dočekala sam red i ušla iznervirana. Žena koja me primila djelovala je ublažavajuće. Očekivala sam nadurenu bezobraznicu. Dala mi je kavu iz automata. Otvorila prozor. Strpljivo je zapisala sve što sam rekla o sebi, kasnije je iskopirala papir i dala mi ga. Slušala je sve o mojoj školi. Rekla je da bih je mogla prijaviti, ali da me razumije ako ne budem. Kad sam izašla iz njenog ureda, imala sam neku viziju neizgubljenosti. Zapravo mi je objasnila da ću lako naći puno bolji posao. Nisam ni znala da se posao može tražiti i ako ga imaš. Dogovorila mi je razgovor za posao već za sljedeći tjedan. Rekla mi je da ne prihvaćam što mi ne odgovara. Treba naći dobar posao, tako je rekla.
Autor fotografije i odlomak izabrao: Kruno Šafranić
Pisci i Književnost