Kratka priča Tajanstvene knjige - Kruno Šafranić

2020-11-29

Treći puta ovaj tjedan, Marko se posvađao s ocem. Pale su teške riječi, a otac se suzdržavao da ga ne ošamari. Marko je u školi imao sve slabije ocjene i markirao je s nastave. Otac je morao poduzeti nešto kako bi ga natjerao da se popravi i uozbilji.

Ipak, Marko je pao razred.

- Ti mi više nisi otac! Oduzeo si mi sve stvari koje volim.

- To je jedini način da shvatiš da si pogriješio.

- Ja nikada ne griješim. Ti si taj koji griješi - Marko vikne iz svega glasa.

- Ljeto ćeš provesti kod djeda na selu.

- Samo to ne! Ne na selo!

Tata je Marka odvezao djedu, bez mobitela i laptopa.

Marko ponovo vikne na oca, a otac bez riječi ode u djedovu kuću, priđe policama s knjigama, a potom izađe iz kuće. Pogleda sina, a on mu ne uzvrati pogled.

- Znam da si uvjeren kako si ostao bez svega, da sam ti sve oduzeo, ali to nije tako. U djedovoj kući ima pregršt dobrih knjiga. Uzmi bilo koju i bit ćeš jako sretan.

- Ma, goni se! - Marko ponovo zagrmi.

Prošlo je mjesec dana Markovog boravka u djedovoj kući. Dosađivao se. Knjigama nije prilazio , čak ih nije niti pogledao.

S djedom je navečer kartao belu i to ga je na tren zabavljalo.

Ujutro je, pak, sjedio ispod jabuke u dvorištu i promatrao kako djed radi u vrtu. Promatrao je djevojku koja mu se sviđala, ali joj se nije usudio prići.

Sunce je obasjalo podne, kad je djed začuo telefonski poziv.

- Kako je dosadno. Koji dosadan život. Hoću svoj laptop. Želim svoj mobitel - razmišljao je Marko.

Djed pozove Marka u kuću i saopći mu tužne vijesti. Tata mu je preminuo. Marko osjeti snažan pritisak u grudima i ne progovori ni riječ. Djed ga ostavi samog i ode do susjede.

Nakon sahrane, Marka su ponovo poslali djedu na selu.

Djed je po žarkom suncu sadio novo povrće u vrtu. Marko je usamljeno gledao kroz prozor. Prišao je policama s knjigama i uzeo jednu. Otvorio je prvu stranicu i ugledao novčanicu od sto kuna. To ga je iznenadilo. Što li tu radi novčanica od sto kuna? Sjeo je na trosjed i počeo čitati. Pročitao je knjigu za dva sata. Osjećao je nekakvu poletnost.

Djedu je napravio sendvič i odnio mu vode. Trebaš li pomoć djede?

Sljedeći dan Marko je uzeo novu knjigu s police.

Ponovo je u njoj pronašao sto kuna. Vrisnuo je od sreće. Kad je završio s čitanjem knjige, osjetio je da mu je vokabular snažniji.

Napokon je osjećao hrabrost da priđe djevojci koja mu se dugo sviđala i razgovara s njom.

U tjedan dana pročitao je čak sedam knjiga i u svakoj je bilo sto kuna.

- Djede, kako je ovo moguće. Knjige me ispunjavaju i čine sretnim, i svaki puta kad sam otvorio knjigu u njoj sam pronašao sto kuna. Kako je to moguće?

- Tvoj je tata stavio novčanice u knjige. Bio je teško bolestan i htio je da poslije njegove smrti nešto ostane tebi - Novac, da budeš zbrinut, a knjige, da budeš učen. Tata te volio. Iako si bio zao prema njemu, on je htio da se vratiš na pravi put.

Marko je ostao živjeti na selu s djedom. Otvorio je seosku knjižnicu i postao predan knjižničar. 

Autor priče: Kruno Šafranić