Poezija Sanjaj u bojama - Gordana Bartol - osvrt: Kruno Šafranić

2021-01-23

Sanjaj u bojama ili ljepota je u jednostavnosti.

Autorica se izražava kroz kraću formu pjesama što, čitajući njezinu poeziju, ostavlja dojam kratkih misli koje nas zaustave tijekom dana i koje vrlo često zaboravimo zapisati.

Pjesme su napisane tako da se mogu čitati u jednom dahu, a mogu se i dozirati, ovisno o raspoloženju, jer su životne, nose određene poruke, pa se čitatelj može zamisliti nad napisanim. To nam najbolje prikazuje pjesma Zagrljaj:

"Nešto jednostavno

kao zagrljaj dana i noći."

Baš kao u prikazanim stihovima, u tako malo riječi i u stihovima koji tek slijede ispričana je cijela priča koja veliča ljepotu jednostavnosti, a završava veličanstveno:

Bez pitanja.

Bez riječi.

Tisuće rastanaka

za jedan susret;

jedno umire

da bi drugo

moglo živjeti.

Može li postojati nešto snažnije?!

Gordana kroz stihove komunicira s čitateljem, što se ne primijeti na prvu, ali ostavlja podražaj na osjetila.

Otvara vrata svoje duše, emocija, sjećanja, uspomena i ono što tamo nalazi pretvara u stihove. To je ona i ono najbolje što izlazi iz nje. Puna je životnih iskustva, a njezina poezija kao da ima svoju priču i pronalazi svoj put kroz jednostavne i prodorne stihove.

Poezija je pisana slobodnim stihom i u njoj čitatelj može osjetiti slobodu i utonuti u mir te pronaći kutak za odmor. Kao da krećete na putovanje u neki maleni gradić, a pjesme vas upravo vode na tu destinaciju. Pustolovina je zagarantirana jer ne znate što vas sa svakom novom stranicom očekuje iza ugla: možda se u jednom trenu nađete u parku predivnih boja, noći koja je prekrila grad, jutru koje se budi cvrkutom ptica...

U zbirci Sanjaj u bojama, Gordana čitateljima realno dočarava svoj svijet i daje nam kartu za jedinstveno putovanje, šetnju kroz njezine misli... Ne forsira rimu, što daje još više povjerenja u raznolikost šetnje kroz zbirku pjesama, a mi samo trebamo uzvratiti zagrljaj.

Poezija Sanjaj u bojama jednostavna je, a posebna. Ljepota je upravo u tome.

Osvrt napisao: Kruno Šafranić