Roman Plamen ljubavi - Duška Kuzmanović

2019-07-23

Wow! Wooow! Wooooooow! Ovo bi bilo dovoljno da vam pobliže dočaram moje oduševljenje ovom knjigom? Nemam riječi, toliko odlična knjiga da evo tipkam recenziju isti tren nakon što sam pročitala knjigu!

Anđela i Ognjen su bili par. Ali ne bilo kakav par, par čija se ljubav rijetko viđa, par koji je suđen jedno drugome za vječnost. Par koji je unatoč udaljenosti živio jedno za drugo. Ognjen je radio u Beču, a Anđela je studirala u Banja Luci. Viđali su se svaka 2-3 tjedna, a ljubav je sve više jačala.
Ali sudbina je umiješala prste, sudbina ili zla, ljubomorna prijateljica Kristina koja je iskoristila situaciju kada je Ognjen bio sam na momačkoj bez Anđele, uz to još i pijan i uvukla mu se u postelju. Malo je reći da se Anđeli srušio čitav svijet kad ih je ujutro vidjela zajedno u krevetu,ali ni Ognjen nije bio svjestan ničega, i njegov svijet se u trenutku srušio...
Sada,nakon 6 godina, ponovno se sreću na vjenčanju Anđelinog rođaka kojem će Ognjen biti kum.Anđela u tih 6 godina nije niti malo zaboravila ono što su imali, ali nikoga i nije puštala u svoju blizinu,još uvijek ga voli i pati za njim...
I Ognjen još uvijek voli Anđelu,svaki njegov dan počinje i završava sa mišlju o njoj,ali on ima djevojku Mariju. Iako je ne voli, ona je tu prisutna.
Neću vam dalje otkrivati radnju, toliko je zamršeno, izvanredno, predivno i pretužno da vas ostavljam da sami otkrijete može li toliko velika, fascinantna, predivna ljubav izdržati još zapreka...

Kao što sam već gore napisala, malo je reći da sam oduševljena knjigom! Moram priznati da nisam očekivala ovakvu knjigu,a dobila sam i više nego odličnu! Jednostavno woooooow!!! Toliko sam očarana knjigom da sam imala cijeli film u glavi svaki sekund čitanja. I namjerno sam odugovlačila sa čitanjem samo da mi knjiga što duže traje!
Riječi i rečenice koje autorica upotrebljava, misli i osjećaji, sve je to toliko moćno dočarano da vas jednostavno mora očarati. Koliko ljubavi u ovoj knjizi ima, toliko mnogo i tuge ima...
Ona je moja, meni zabranjena, u srce zaključana, sa dušom spojena, meni suđena,od mene uništena... Za mene rođena i mojom rukom slomljena.Neka sam proklet milion puta zbog toga.Zbog svoje gluposti i zbog nepovjerenja kad joj je najviše trebalo.  

Kakva je to ljubav između ovo dvoje mladih bila,nešto predivno,toliko su se voljeli, toliko su povezani bili da im riječi nisu bile potrebne, oni su pogledima razgovarali. A osjećali su prisutnost jedno drugoga na svojoj koži bez da su se vidjeli...
Odjednom osjetim blago drhtanje i hladnoću do kostiju.Rukom se uhvatim za grudi i molim Boga da griješim,ali poznajem sve ove osjećaje koji su zaspali prije mnogo vremena.Prepoznajem njegovu blizinu i njegovo prisustvo.Ponovo drhtim,samo ne znam od čega.Da li je od straha ili od njega samog?Zar se sve ovo u meni nije ugasilo bespovratno?
Ali, ne bi sve bilo idilično da se netko nekom ne zamjeri... Njihova ljubav užasno je kopkala Anđelinu prijateljicu Kristinu, djevojku kojoj je Anđela pružila i prijateljstvo i bezuvjetan oslonac. A ona je smišljala kako da joj ukrade dečka, kako da nju ponizi, da joj uništi život zbog ljubomore...
Napokon na dnu.Vidiš kako se stvari mijenjaju.A i ti si postala samo jedna više.Svi znaju da sam spavala s njim.Neka sam te vidjela na dnu,jer mi je bilo dosta savršene Anđele i njene ljubavi prema Ognjenu.Cijelo vrijeme gledam u vas dvoje i muka mi je da imaš sve a ja ništa.
Anđela cijelih 6 godina provodi doslovno u paklu, tužna, osamljena, s mislima o njima. Odselila je zastalno u Banja Luku da ga ne mora viđati kada dođe iz Beča,ali unatoč novom životu ona nikada nije krenula dalje,još uvijek ga voli cijelim svojim bićem...
Poslije njega nitko nije mogao da dotakne ovo srce od kamena i da zapali ponovo onu vatru u meni.Niti jedan nije uspio da probudi uspavane emocije u meni,niti da popravi štetu koja je za njim ostala.Možda bi se i našao netko ali ja... Ja jednostavno nisam mogla.
Ognjenu, iako je u vezi s Marijom, još uvijek Anđela predstavlja cijeli svijet. Svaki njegov dan počinje i završava sa mišlju o njoj,raspitiva se o njoj, a kada čuje da ona nije imala nikoga nakon njega, odlučuje se za novu priliku s njom...
Bože moj,ne mogu opisati ovaj osjećaj u grudima koji me prati otkako sam ušao u Banja Luku.Što sam bio bliži kući postajao sam nestrpljiviji da je vidim.Nisam siguran koliko je zdravo hraniti se prošlošću,ali ne mogu srcu da naredim da ostane hladno i mirno posebno sad kada znam da u njenom životu nema nikog.
Da li ikad pomisli na nas?
Da li još uvijek ima najljepše oči i najsjajniji osmeh?
Svi njihovi prijatelji, pa i obitelj,sada nakon 6 godina opet im pružaju podršku u njihovoj ljubavi. Ali,opet ima zapreka, borbi za očuvanje ljubavi, uspona i padova,ljubavi i suza...
Nije budala rekla da ćeš znati koliko prijatelja imaš tek kad ti budu stvarno trebali,a ja sam prije šest godina otkrila koliko zapravo zlobe i zavisti živi u nekim ljudima i do koje granice su spremni ići sa svojim podlostima.Tako da sad u svoj uži krug društva puštam samo one kojima bezuslovno vjerujem.Znam i da ih je jako malo,ali meni sasvim dovoljno.Naučila sam da se radujem malim stvarima,a prijateljstvo nije među njima.Ono je nešto što stvarno cijenim.
Može li njihova ljubav, toliko savršena, vječna izdržati sve te prepreke i iskušenja? Moram priznati da me kraj priče ostavio malo iznenađenu, ali opet daje priči još fascinantniji završetak...
Voleo bi da su izmislili neku mjeru za ljubav i da joj sad mogu reći koliko je to,ali nema toga s čim bi mogao to da usporedim ili izmjerim.To je osjećaj čiste bezuslovne ljubavi koja je protkana sponama koje vežu dvije duše da bi mogle živjeti kao jedna.Toliko su niti čvrste da osjećaju bol jedna od druge i podnose je na isti način.
Moju veliku, najveću preporuku za ovu knjigu imate, jer ovo je knjiga koja će vas potpuno zaokupiti, očarati,rasplakati... proživjeti ćete svaki djelić knjige kao da se vama događa, svaki predivan trenutak ljubavi i svaki srceparajući trenutak tuge...
I za kraj ostavljam još par citata,a ako želite što prije čitati ovu o-dli-čnu knjigu,javite se autorici Duška Kuzmanović u inbox!Vjerujte mi,nećete požaliti!
Praznina u njoj je vidljiva svakom tko je malo bolje poznaje,a masku ravnodušnosti savršeno nosi,ionako joj sada i pristaje.Kao i sve što ide uz nju.Naučila je da živi s tom boli i sad je s ponosom nosi.Nedostaje joj onaj sjaj u očima i iskren osmeh na usnama.I sve to zbog mene.
Ogoljen sam... Nije nag čovjek koji na sebi nema odjeću nego onaj koji otkrije svoju dušu i sa nje skine sve maske koje je stavio pa je stavi pred onog bez koga ne može tako rizikujući sve.Tad se vidi ono što je u nama i ono što smo mi zapravo.Uvijek bi joj dao sve što imam i ne bi tražio ništa za uzvrat,samo da bude tu gdje je sad.Uz mene.
Od života ne treba da tražimo više nego što imamo jer bi lako mogli da izgubimo sve.
Kožna jakna na njemu je imala nekoliko kapi kiše,a kosa je bila vlažna.Svježe je obrijan i samo mu je sekunda trebala da me pronađe pogledom.Tako sam voljela osjećaj povezanosti koji smo imali na taj način,čak bih i zatvorenih očiju mogla da ga nađem.
Nije život igra koju vodimo sami mi,nego je splet sudbine i sopstvenih odluka,grešaka,izvojevanih pobjeda i poraza.U igri s njim nikad nećemo izaći kao pobjednici,samo možemo da dobro iskoristimo prilike koje dobijemo i iz onih loših lekcija naučimo za ubuduće.Da sam znao kako ću skupo svoje odluke da platim,neke stvari nikad ne bih napravio.
Da li je cilj života uvijek da ti nešto da,a da za uzvrat jednako toliko i uzme?Zašto nikad ne možemo imati sve nego se uvijek moramo prilagoditi i uzeti ono što nam je dodijeljeno?Iz kog razloga je Bog nas dvoje stavio na ovoliki test?Da li ga svi prolaze ili smo mi drugačiji od drugih?
Muške suze su teže od olova,a na mojoj koži posle njih ostaje žig izgubljenih snova i potrošene nade.
Imati ljubav,a ne moći je sačuvati,isto je kao ići u rat,a na kraju izgubiti.
Imati ljubav kao što je bila naša,je blagoslov,jer je rijetka i prokletstvo,jer smo bili spremni žrtvovati sve za sreću onog drugog.
Bajke zapravo ne postoje i život je mnogo suroviji nego što možemo da zamislimo.Uzima mnogo i malokad da više nego što nam treba i to malo nekad nas košta više nego što možemo da podnesemo.
Zapisano je u vremenu, kakva je to ljubav bila,
kamo sreće za nas dvoje kad bi se nekom ponovila...
Zažmuri,broj do sto,to biće dovoljno,
da probam nekako da odem bezbolno,
ja neću voleti posle tebe ni u snu
zapisano je u vremenu...

Recenziju napisala: Milena Lovrić

Izjava o privatnosti i sigurnosti podataka ©2019 Pisci i Književnost - Izradio Krunoslav Kezić
Izradite web-stranice besplatno! Ova web stranica napravljena je uz pomoć Webnode. Kreirajte svoju vlastitu web stranicu besplatno još danas! Započeti