Roman Slasna polja - Nemanja Milićević - recenzija: Dragana Latinović

Čovjek je stvorio sistem da mu služi, da bi ga sistem potčinio sebi. Učenik je nadmašio učitelja. Kao crna rupa sistem je usisao podanike, i svako ko pliva nasuprot sistemske struje gubi se u vrtlogu i tone. Sistem 1 čovjek 0, ili je iz drugog ugla gledano sistem sluga oligarhije kojom se potčinjava običan čovjek, tako gledano ekipe su izmješene i pobjednika nema. 

Roman "Slasna polja" je svojevrsni antisistemski roman, autor romana je mlada duša uhvaćena u tranziciji vremena. Tranziciji koja nikako da završi, sistemi se mijenjaju a ona ostaje sveprisutna i podsjetnik na destrukciju civilizacije.

"Bekstvo iz takve realnosti mu je izgledalo potpuno opravdano." 

Autor romana "Slasna polja" nam donosi potresno svjedočanstvo čovjeka koji je pokušao pobjediti sistem. Apatija glavnog lika je plastično pokazana kroz napuštanje ustaljenih aktivnosti sistema. Kao gangrena koja se polagano širi organizmom, tako i sumnja u vjerodostojnost načela sistema nagriza našeg junaka i tjera ga u ambis sumnje, u bijeg u "novu" realnost. Neposlušnost sistemu predstavlja temelj za bijeg junaka romana.

Teško je ostaviti ustaljenost, i žabokrečinu sistema iza sebe. Hirurški rez autor je napravio stavljajući našeg junaka na cestu. Takozvano svojevrsno putovanje koje svaka mlada osoba obavi prije nego što "odraste" i stupi u svijet ozbiljnih ljudi. Mladić ima jednu tačku a to je bijeg, sredstvo je jedno auto, a cesta je vektor koji ima iznos, smjer i orentaciju. Sem što u našem slučaju to nije putovanje već rekapitulacija stvaranja sistemske vrijednosti upakovana u šuškavi papir zvani realnost.

Borba dobra i zla, perfidnost zla i maska dobra, sirove strasti, muško-ženski odnos predstavlja put ka kulminaciji. Dolazimo da shvatanja da ništa nije jednoobrazno, da niko nije u svojoj suštini dobar, a ni loš, jer u svakom postoje primjese dobra i zla. Od osobe zavisi šta će pobjediti i preovladati u spoljnoj manifestaciji jedne ličnosti. Tako demastifikacija unjutrašnje borbe ogoljava nam razornost unutrašnjeg rata i ostavlja vidljive posljedice. Pobjeda je Pirova pobjeda jer su gibici nemjerljivi, posljedice dobra ponekad si razornije i strašnije od posljedica samog zla.

Društvo 21. vijeka je društvo interneta društvo dostupnosti informacija, ali i olakšane kontrole istih, što time podriva njihovu vjerodostojnost.

"Veliki brat" vrši klasifikaciju informacija koje nudi podaniku sistema, i kontroliše povratne informacije sa njihove strane. Ne čudi nas onda tolika medijska pažnja koju uživaju svojevrsni rijaliti programi na domaćim televizijama. Produkcija ili taj takozvani "Veliki brat" tjera učesnike da se takmiče u tome ko će otići korak dalje, dok im umiru najbliži članovi porodice oni žurno hitaju da se vrate u sam program, ne bi li idalje bili u žiži javnosti, nagrada sića, gubitak dostojanstva neprocjenjivo.

Čemu da se čudimo rijaliti igračima kada je i običan čovjek je počeo da koristi društvene mreže, i pri čemu ništa nije sveto, bitan je samo lajk.

Zaštićeni ekranima kompjutera, pametnih telefona i tableta mladi ljudi naizgled hrabri, a zapravo sve više izolovani. Nametnuti ideali mladom čovjeku su postali nedostižni što ga vodi u izolovanost i depresiju. Tehnološki napredak je uslovio sociološke podjele koje imaju trajne posljedice u promjeni ustaljenog obrasca ponašanja.