Sf roman "Crobotica" - Saša Šebelić - osvrt: Gordana Maloseja
Elee Crobotika! Daleka budućnost, kibernetsko doba, zemljom haraju sve moguće vrste robota, ljudi s kibernetskim implantatima, poboljšanjima sluha, vida, snage... sad već meni dobro poznati super junaci (zamišljam ih kao u stripu) spašavaju Istru od zagađenja i prljavih rabota.
Uvijek mi je teško napisati osvrt na sf roman (čak nisam niti fan ovog žanra), a posebno na Šebelićeve. Je li to uopće sf? Ako i je, svakako je to na neki poseban, "domaći" način, što uostalom i autor naglašava već samim naslovom. Što drugo reći kad i za koju tisuću godina ti junaci truse rakije, puše kao lokomotive, imaju brakorazvodne parnice...: "Ma, ona moja rospija zajebava. Hoće naknadnu raspravu i mirenje." Brak još postoji?
Kao u svim prijašnjim (pročitala sam sve), tako i u ovom romanu zrači autorova velika ljubav prema Istri, njenim prirodnim ljepotama, briga za ekologiju. Uvijek se priče vrte oko očuvanja prirode. Sad već znam da moram vrlo pažljivo čitati, jer uvijek se pojavi neka "cveba" od rečenice, natuknice, koja mi misli odvede u neočekivanom smjeru i baš to me jako veseli.
Npr: "U "bespućima povijesne zbiljnosti" zakoni su često labavi, šupljikavi ili pak ništa ne vrijede.", hmhm :).
Ili vezano uz rudnik Raša: "Da, da, kopali su rudari neimari, Alije Sirotanovići, jebeno duboko..." Pa ljudi moji, tko se još sjeća Alije Sirotanovića? Kako da ti misli ne otplove?
Nisam propustila pročitati niti jedan roman ovog autora, a sigurno ću i dalje pratiti taj patriotsko-ekološki-Šebelić sf žanr.
Osvrt napisala: Gordana Maloseja
