2021-04-23

2021-04-23

Poetika pisanja Ljubice Biljan odvodi nas u jedan čudesan svijet. To je Jakubov svijet ograničen u prostodušnosti.

Jakob ima 50 godina, radi u biblioteci i živi sa svojom starom tetom Mare. Jakob nije oženjen, iako mu se komšinica Liza udvara. On sanja o putovanju u Afriku i voli da posjećuje svoje imanje.

Ovo je knjiga koju sam jako dugo željela pročitati, knjiga koja me prvom stranicom uvukla u jednu drugu dimenziju. Jakobova zaljubljenost u djevojčicu Anu čiji ga misteriozni nestanak dovodi do toga da oko sebe izgradi zid prema ljudima je glavna okosnica priče. Roman nije bogat likovima jer bi time fokus čitaoca bio pomjeren s glavnog lika i to bi dovelo do tog da njegova uloga bude neuvjerljivo prikazana. Uvjerljivosti doprinosi prostodušnost i dječačka naivnost koja Jakoba iako ima 50 godina čini vječno mladim. Poput Petra Pana njegova Nedođija ga uvlači poput rupe u kojoj je nestao bijeli zec iz Alise.

Jakob nije u stanju da se odupre tom zovu prirode, prepušta mu se i punim plućima diše miris cvjetne livade.

Iskrena preporuka!

Osvrt napisala: Dragana Latinović