Zbirka pjesama ''Sunce zalazi jecajući'' - Danijel Trojan - recenzija
...Dok se mi tako pitamo i propitujemo pjesnik kroz cijelu zbirku vješto balansira između svjetla i tame, straha i nade svjestan da su zlo i smrt svuda oko nas...
Zbirka pjesama ''Sunce zalazi jecajući'' - Danijel Trojan - recenzija
Svatko od nas u sebi nosi ono vječito pitanje: Postoji li nešto nakon kraja?Čuvaju li nas anđeli ili vrebaju kosci?Smiješimo li se smrti u lice ili nas je strah preko usana prevaliti i samu slutnju u postojanje nečeg višeg?
Dok se mi tako pitamo i propitujemo pjesnik kroz cijelu zbirku vješto balansira između svjetla i tame, straha i nade svjestan da su zlo i smrt svuda oko nas. Čovjek je čovjeku najveći neprijatelj a životinjama još veći.
"Ova zemlja nije što je nekoć bila,
ništa nije kako se čini.
Tlo je natopljeno krvlju nevinih,
anđeo je izgubio svoja krila."
I kada pomisliš da si potonuo u ništavilu i beznađu pjesnik iznenada stihovima punim vjere i nade iz njedara izvlači onu unutarnju snagu
"Ova zemlja će biti
što je nekoć bila,
anđeo će dobiti
natrag svoja krila."
U svojim stihovima također izražava zabrinutost zbog sve veće ljudske gluposti, moglo bi se reći da se ljuti zbog pohlepe, žeđi za bogatstvom, zbog ratova što bjesne svuda oko nas.
" Ulicama ovim slijepi ljudi hodaju,
boljem životu samo se nadaju.
Sve što dotakne - uništi,
čovjek je glup!
Prodao je dušu vragu,
život je postao skup."
Ali isto tako zna da može i treba biti bolje i ljepše sutra.
"Čovjek je slijep,
ali može ponovo progledati,
jednim potezom ruke
mraka se riješiti.
Zato skinite povez,
otvorite oči
i zvijezde će izgledati sjajnije
već iduće noći."
I sanjajte, maštajte, dišite, ljubite ...
Svakako preporuka za sve ljubitelje poezije.
Recenziju napisala: Lidija Harak, čitateljica, Pakrac