Zbirka poezije na engleskom A Booklet of Poems for the Ace of Hearts - Vlatka Planina - recenzija: Jadranka Varga

2019-05-13

Neobičnost ove poezije je u stihovima izražena dubokim smislom traženja jedne duše, koja se u pripremi za život odlučila na meditativna razmišljanja o nekim temama, koje bi se mogle pronaći u knjigama zrelih pjesnika, ali čitajući ove lijepe stihove, zaronila sam i ja u taj njezin svijet, otkud pjesnikinja polako počinje vaditi biser po biser, slažući jednu poetsku ogrlicu i prezentirajući nam dubinu svoje duše. 


Uvijek kad me netko zatraži, da napišem svoj osvrt na pročitane stihove, kao da krećem na jedan novi put i baš kako kaže pjesnikinja Vlatka Planina u gornjim stihovima "... I keep my mind calm...", jer srce moram ostaviti slobodno, da bih uopće mogla dopustiti nečijim stihovima ulazak u sebe i osjećaje koji se rađaju dok ih čitam. 

''...I keep my mind calm

And my heart armored

(For it would burst,

It would surely burst

Without it)...

''("Loving") 

Listajući dalje nailazim na stihove iz pjesme: ''Roads", u kojoj pjesnikinja životnim lutanjem pronalazi svoj cilj i znajući, da je sam život prepun ožiljaka koji ostavljaju svoje otiske na našem srcu, ali znajući da svi putovi uvijek dovode do cilja, a to je prepunost praznine izgubljene duše, dok se ne smiri u svojoj astralnoj formi, dok ne dođe Kući. 

''...The heart is filled

With roads alike.

Some call it scars...''

("Roads") 

I pjesnikinja se tiho zavlači u prostor nevidljivog, a tako dobro poznatog svakoj osjetljivoj duši, osjećajući prisutnost onog prasjećanja otkud smo jednom došli i kamo opet idemo nakon ovog proživljenog ovdje, gdje se čovjek inkarnirao na ovom prolaznom galaktičkom terminalu, zvanom Zemlja. 

"...Maybe

In the past life

We were two beads

On a string

And you have

Forgotten me

But I have not

Forgotten you...."

("Past Life")

U pjesmi "Hurt", jednostavnom istinom pjesnikinja nam otvara dveri svoje poetske duše i pokazuje nam, da je sama izabrala upravo taj emotivni moment kad zna, da nikako ne može biti drugačije, nego je odabrano, da nikako i neće biti drugačije, nego je sudbinski određeno: 

"...If it hurts,

It means you are here.

If there is no hurt,

There is no you.

So I keep on

Hurting..."

("Hurt") 

Ova lijepa poezija, naizgled jednostavna, ne teče tako pitko niti mi je poznato i blisko, a opet je novo i zamršeno duboko napisano, da sam se iznenadila dubini promišljanja i dubokog zaranjanja u predjele njene duše, gdje su me dočekala lijepa poetska iznenađenja u ovoj zbirci poezije pa nastavlja kroz pjesmu "Lose'': 

"...The unuttered

Whisper,

The unwritable

Word,

That which keeps

Me awake at night..."

("Lose") 

Iz tog meditativnog poetskog svijeta, trgnula sam se na "Broken" kao da me netko zove u stvarnost, koja nije uvijek lijepa, ali je svakako prolazna: 

"...When you meet me,

You cut me with

Your blades. ..."

("Broken") 

ostavljajući nadu kako se sve opet vraća na početak, kako krug nikad nije bez svog početka ni kraja i kako se svaki početak sa krajem svojim spaja, jer se slomljenost ne može dopustiti, ako se želi dalje živjeti bez komadića srca razbacanog po životnom putu potvrđujući, da je sve u jednom cikličkom nizu vezano jedno uz drugo i da ćemo se opet negdje sresti na našem putu poetskih oblaka. 

Recenziju napisala: Jadranka Varga, pjesnikinja 

 Zagreb, 26.5.2016. 

Izjava o privatnosti i sigurnosti podataka ©2019 Pisci i Književnost - Izradio Krunoslav Kezić
Izradio Webnode
Izradite web-stranice besplatno!