Zbirka poezije "Plovna mjesta" - Sanja Baković- osvrt: Josipa Marenić
PLOVNI PROSTORI
21. svibnja 2016. u kavani Palainka, na Ilirskom trgu bila je promocija knjige "Plovna mjesta" Sanje Baković. To je ujedno i prvi naslov prve zbirke poezije u nakladništvu Centra za kreativno pisanje. Zbog mnogih razloga možemo reći da je ova zbirka poezije posebna, to se osjetilo i na samom događanju. Promociju je moderirala Sanja Vučković. O zbirci su govorili Branko Čengec, Miroslav Mićanović i sama autorica. Čarobnoj atmosferi zanimljivih sugovornika doprinjela je i publika svojim pitanjima, te prostoru komunikacije koji se spontano rastvorio između autorice, čitanja i promišljanja o poeziji.
Zbirka "Plovna mjesta" čitatelju otvara prostranstva. Definirati prostor u realnosti je zadaća koja uvijek izmiče. Prostora postoji koliko postoji i prostora ljudskog djelovanja. Ova zbirka nameće promišljanja o miješanju unutrašnjeg i vanjskog prostora u život pojedinca, te kako realitet u kojem su susreću ljudi, ostvaruju ili ne zbivanja svojstvena ljudskom životu, te time omogućuju uvid u određene spoznaje, jer prostor u poeziji Sanje Baković je upravo način promatranja i tumačenja svijeta koji ju definira.
Poezija Sanje Baković uspjeva dosegnuti visoki prag kvalitetne rijetkosti. Čitajući Plovna mjesta osjećaju se rezultati njenog vlastitog dugog putovanja i potrage za kvalitetom teksta, te izborom pravih slika i postupaka kojima raspolaže kao zrela pjesnikinja. Vrlo je jasna i detaljna u intencijama onoga što želi reći, smisao joj se nikada ne izgubi u bogatstvu jezika, kod nje postoji savršena ravnoteža. Najveća ljepota Sanjine poezije jest što unatoč točnoj određenosti, nikada ne nameće čitatelju stavove. Ona daje mogućnost da zavirimo u njezin svijet, da se zajedno otisnemo na pučinu i otplovimo s tekstom i ostavlja slobodu čitatelju da sam interpretira smisao te plovidbe. Koje pjesme izdvojiti? Teško bi mi bilo izdvojiti najdraže pjesme iz ove zbirke. Osim što čine kompaktnu cjelinu, ne bih se usudila čitatelju nametati vlastito viđenje. Svejedno ću se sadržajno osvrnuti na sadržaj između korica.
Obično ženskom poezijom dominiraju ljubavne teme. Kad Sanje Baković se spominje ljubav na puno dubljoj razini koja ima veze sa vremenom samim - starenjem, zrenjem i mudrosti. Njezina poezija često govori o prijateljstvu što mi se osobito sviđa, jer je u današnjem društvu njegov značaj procijenjen površno. Ona izražava u stihovima odnose realnog prijateljstva (Slučajan susret i fantastičan plan, Prijateljstvo) i onog što zadire u mitsko, ništa manje nego autoričino prijateljstvo s umjetnošću (Tajni posjet, Cesare Vallejo i sl.). Njezine pjesme su nerijetko posljedica proživljenih anegdota iz svakodnevnice. Vrijednost tih pjesama je u tome što nadilaze značenje anegdote i uspostavljaju vezu sa stvarnošću (Slika, Obilježja). Nemam osjećaj da je poezija Sanje Baković angažirana poezija, ali ona često koketira s njom (Ljubav, Vijesti, Važno je imati neprijatelja). Sretan spoj njezine jezične snage i aktualnosti, reakciju na teme o kojima ne treba šutjeti, čine pjesme obilježene socijalnom tematikom još interesantnijima.
Sanja Baković
Zbirka je dobila naziv prema pjesmi Plovna mjesta, ne slučajno, jer ta pjesma sažimlje i njezinu poetsku misao i Sanju Baković kao izvanrednu osobu i umjetnicu. Tri remorkera su uzdignuti simboličkim značenjem usred prostora luke. Oni su na neki način spomenici izgubljenom načinu življenja i kao takvi dobivaju ulogu promatrača tragikomedije života i čovjekove težnje da život definira iz čega proizlaze još veći apsurdi. Pjesnikinja nam velikodušno postavlja pitanje: "zašto bi uvijek moralo biti nešto za nešto?" Drugim riječima, zašto konačno ne postanemo svijesni i ne uživamo u vlastitom postojanju koji uključuje simbole, simbole čija se značenja mijenjaju i tumače različito, simbole koji se raspadaju, podsjećaju i opominju, zovu na nova tumačenja i prostore postojanja? Samo postojanje je prostor neograničenog užitka kada uživaš u malim stvarima, kada preoblikuješ, kada putuješ, kada spoznaješ i ostaješ otvoren za nove povezanosti. To je poezija Sanje Baković barem meni pružila i zato bi ju preporučila svima na čitanje, posudbu i kupovinu.
plovna mjesta
prostor među nama ne dijeli se više na pola,na arak mrklog šiblja i šuštavo zlatno, na obris modrine i bijelo gudurasto.dok ti naglas čitam iz Tvrdoga grada,nad nama se nadima zima, prštava i slana,a sasvim dobro podnosimo brodolome dana,krčeći nova plovna mjesta.
tri remorkera u luci, crveni, zeleni i crni,već dugo ničemu ne služe, niti sami sebi. besposleni mornari klate se mesnati i spori,ispitujući koliko je vina potrebno za osrčiti riječi,i što se događa s rastvorenim zvijezdama, kamo odlaze krakovi, a kamo gorući trup.
tri remorkera u luci,crveni, zeleni i crni,već dugo ničemu ne služe, niti sami sebi.zašto bi uvijek moralo biti nešto za nešto?mogu li se tromi prepustiti mulju, dok ne postanu jedno, kao ti i ja, kapetan i kapetanica,prebrajamo mokre komade, odzdravljajući nasukanoj posadi preko puta.
Sanja Baković
Tekst napisala: Josipa Marenić, spisateljica
