Zbirka poezije Zrna slova moje majke - Mirjana Pejak - osvrt: Danijela Sabo
Poezija ne zauzima zasluženo mjesto u našim knjižnicama, nepravedno je "izgurana"s polica.
Zahvalna sam autorici koja mi je poslala primjerak ove predivne, bogate zbirke. Što reći o Mirjaninoj poeziji?
Žao mi je što nisam imala priliku ranije čitati Mirjanine pjesme.Svi imamo majku, darovateljicu života.
Svi volimo majku, no što imenica koja nema zamjenicu znači svakom od nas?
Dijete sam koje nije odraslo uz roditelje, odrasla sam s bakom i djedom.
Često sam si postavljala svakakva pitanja, sama na njih odgovarala, znala sam biti ljuta, često sam plakala... Čitajući ove pjesme, nešto sam shvatila.
Shvatila sam kako sam iznimno bogata. Imam dvije majke, jedna me rodila, druga je stvorila od mene misaonog, osjećajnog čovjeka.
Zapravo, znala sam to oduvijek, no osjećaji koje je Mirjana prenijela na papir, to su potvrdili.
Prepoznala sam ljubav i ponos.
Ljubav prema majci je velika, neizmjerna, majka je nezamjenjiva.
U svojim stihovima piše o strahovima, tuzi, ljubavi... Tako jednostavne, obične riječi koje prenose veliku i jasnu poruku.
Teško je izdvojiti najljepšu pjesmu, svaka je posebna, lijepa, svaka ima drugačiju poruku.
No jedno im je zajedničko.
U svako zrno (slovo) utkala je svoju dušu, svoje najintimnije osjećaje: ljubav, čežnju, strah, gubitak...
Pojedine pjesme su kratke, krhke, a opet su vrlo snažne. U svakoj sam prepoznala djelić sebe, onaj dio koji je često bio neshvaćen, preplašen, izgubljen i ponovo pronađen.
......očima
stvaram sliku
tvoga bića
srcu
poklanjam dio
svoga srca
da čini
cjelinu ljubavi...
Već sam napisala kako je teško izbrati najljepšu pjesmu, sve su predivne.
Ova mi se ipak nekako najjače urezala u dušu.
....bojim se budućnosti
donosim joj uspomene
i kao slučajno kupujem kartu
za povratak u prošlost
sklapam oči
kao dijete
da mrak ne uđe u njih
prekrižim ruke na grudima
kako bih srce sačuvala
od sadašnjosti
a želim znati
može li se kupiti
povratna karta iz budućnosti....
Draga Mirjana, puno Vam hvala što ste mi dopustili zaviriti u Vaš svijet. Svijet pun ljubavi, ponosa, boli zbog gubitka...
Hvala na tako jednostavnim, običnim riječima s velikom porukom.
Čuvam u srcu svoje dvije majke!
Osvrt napisala: Danijela Sabo, čitateljica