Roman Jakobov san - Ljubica Biljan - osvrt: Kruno Šafranić “Hrvatska ima Malog princa.”
Hrvatska ima Malog princa.
Priča prati muškarca u pedesetima, a istina koju je čuvao u sebi, proganja ga kroz cijelu priču. Koliko dugo možemo neke stvari držati zatvorene u sebi? On je to čuvao u sebi više od trideset godina. Duboko sakriveno u kutku njegovog srca, samo je bilo pitanje vremena kad će istina izaći na površinu, a onda slijedi pravi spektakl emocija.
Već dugo nisam pročitao ovako dobru priču, čiji kraj te uzdrma sa samo nekoliko rečenica i ureže se u pamćenje za sva vremena.
Autorica je zadržala pažnju čitatelja, uvela nas u zanimljiv svijet njenih likova.
Ako je itko vješt sa zapažanjima i opisima do najsitnijih detalja, onda je to Ljubica Biljan.
Kao što slastičar u najfiniji kolač unosi svoje srce, tako je Ljubica Biljan u Jakobovom snu pokazala svoju najbolju vještinu detalji.
"Nakon što je zaključao knjižnicu, Jakob je zadovoljan krenuo kući u tri sata i dvije minute. Topli vjetar je i dalje puhao, bilo je tako vruće da je jakob pomislio kako će mu se otopiti đon na sandalama i kako će svaki sljedeći korak ostati bos."
Čitajući Jakobov san, imao sam osjećaj kao da čitam malog princa. Dijalog je, čini mi se, slično pisan. Možda je mogla ostaviti prostora na tom djelu da čitatelj sam zamisli razgovor, ali ako je namjerno tako pisano, onda je to sasvim opravdano.
Što ovu knjigu razlikuje od ostalih knjiga? Opisi, zapažanja do najsitnijih detalja, zanimljiva priča, predivan krajolik i zanimljivi likovi.
Osvrt napisao: Kruno Šafranić
