Odlomak iz romana "Sobe" - Ksenija Kušec

PiK preporuke - čitajmo domaće - knjiga je nezamjenjiv dio života 

Bio sam s prijateljima na kavi i svaki puta smo prepričavali anegdote iz romana "Sobe" - Ksenija Kušec. Postoje odlomci u knjigama koje nam se urežu u sjećanje i ne želimo da nikad završe. Upravo je među njima jedan takav odličan odlomak koji nam se jako svidio i želimo ga podijeliti s vama. Uživajte u čitanju kao što smo i mi.

Odlomak iz romana "Sobe" - Ksenija Kušec 

 Moja nova dvokatna soba uskoro će biti gotova. Vrata su zatvorena i pravim se da je zaključana. Ući ću tek kad sve bude gotovo. Želim se iznenaditi, kao da ne znam za uređenje.

I didina soba bila je zaključana. Zvala sam je soba Modrobradog, iako za to nije bilo razloga. Svi smo zaključavali sobe, i ja, i teta Mira, i Boris, i dida. I prolazna soba bila je zaključana, a pitaj boga tko je taj ključ držao, jer je svaki stanar, osim Andreja, od nekog dobio ključ za nju. 

Ipak, postojala je jedna caka: sve su brave bile iste osim one didine sobe. Mogli smo, a nismo, ulaziti jedni drugima, iako su ključevi otključavali sve. Osim toga, to smo saznali tek negdje na polovici ljeta. Opet se bio pojavio neki prolazni lik koji nije dobio ključ, a Boris mu je rekao da proba s njegovim. I uspjelo je. Ipak, didina soba mi je nekako bila tajanstvena. Kao prvo, nisam nikad ušla u nju. Znatiželja me natjerala da svakome zavirim, u prolaznu čak i nekoliko puta. Drugo, negdje krajem sedmog mjeseca u sobu Modrobradog došao je jedan stranac. Ja sam u to vrijeme dolazila svaki dan, Boris isto. I dida je tjedan dana dolazio stalno. Ali tu večer nije došao. On je, kao i ostali čuvari, imao još jednu kuću, onu pravu, svoju. U njoj nije bilo ni čuvara, ni familije. Vjerojatno je ovamo dolazio da pobjegne od samoće. 

Sjedila sam za stolom i jela griote. Čovjek je prišao i rekao Hello. Prošao je i ušao u didinu sobu, kao da tu oduvijek dolazi. Nije bio zbunjen, nije pitao gdje mu je soba, a ja sam pomislila da je ušao u krivu jer sam očekivala da ide u prolaznu sobu. Već sam gotovo došla do njega da mu objasnim da je njegova soba na prvom katu, i da je ovo didina u koju nitko ne smije. Međutim je tip mirno i samouvjereno otključao vrata i ušao. Nije me to spriječilo da gledam što radi jer nije zatvorio vrata. Nešto se malo smještao, imao je ruksak, pa je vadio stvari i raspoređivao ih po sobi. Izvadio je crveni laptop i stavio ga na didin starinski stol koji je stajao ispred prozora. Izvadio je termosicu i stavio je na noćni ormarić kraj kreveta. Nekoliko knjiga stavio je pored didinog televizora koji je stajao na stolcu. Izuo je cipele i bacio se na krevet. Kad je vidio da ga promatram, samo mi je dao znak rukom da zatvorim vrata. Užasno sam se uvrijedila, obrazi su mi se zažarili od navale vrućine: Da meni tako jedan tip koji liči na skakavca naređuje? Zalupila sam vratima i otišla. 

Svi čuvari i oni koji su ih slali na čuvanje, bili su užasnuti njegovim boravkom. Posebno Antinih šest baba, koje su za ručkom urlikale. Ne znam tko im je rekao za stranca, ali sve su znale.

- Ma ča je to?

- Ki je taj tip?

- I ča će mu ti kompjutor, da bolje vidi kako da nam kuću otme, znan ja - rekla je jedna od njih. 

- Sigurna sam da je to neki pravnik, on sad smišlja što će i kako će to učinit! 

Zapravo je odala što ih muči, da im netko, tko uopće ne razumije svu tu brigu i žrtvu oko kvadrata, uzme teško stečenu ostavštinu.

- Ma ča si on zamišlja?

- Doć ću mu ja i sve objasnit! - žestila se jedna.

- Ante, ti ćeš! Ti si muško i idi mu reć da ode i da se ne vraća!

- Ma kome, baba, šta ti je? Možda čovjek samo ljetuje, šta je vama, nikom ja neću reć da ide.

Odbio ih je njihov Ante, morale su same to izvesti. Ali kako, to ih je mučilo. Rekla sam: 

- A zašto didu ne pitate, pa taj čovjek spava u njegovoj sobi, samo ga pitajte tko je i znat ćete šta treba. Možda nije nikakav otimač, možda je samo neki obični stranac. Možda je pisac, vidjela sam da stalno piše na laptopu. 

- Ti se ne pačaj, vi purgeri ništa ne znate, i da ga nisi ništa pitala, samo ćeš pokvarit! Godinama iden tamo spavat i sad da mi neka strana ženska sve pokvari!

Opet sam se uvrijedila. Ustala sam od stola i otišla na plažu. A moj glupi muž nije rekao niti Stani, niti Čekaj idem s tobom, a kamoli da bi nešto rekao tim napasnim i ružnim babama. Svaka je imala odurnu bradavicu na obrazu, baš kao prava baba-roga. I rijetku sijedu kosu, skrivenu pod crnim rupcem. I vječno istu pogrebnu odjeću. I poseban smrad. Na kupus, na kvasac, na ribe, na kvasinu, na maslinovo ulje, na jeftini sapun.

Autor fotografije i odlomak izabrao: Kruno Šafranić