Poezija Dlanovi moga cvijeta - Vesna Grgić - osvrt: Kruno Šafranić

2021-01-14

Vesna u svojoj poeziji koristi paletu raznolikih stihova. Svaki je stih kao greda koja odlazi u visinu poput nebodera. Pjesma ima temelj, a na početak gradnje ne trebamo dugo čekati. U srcu gradnje, tamo u sredini pjesme, graditeljica vješto koristi sav mogući materijal koji joj je na raspolaganju kako bi produkt bio dugotrajan, što Vesnine pjesme i jesu, a to nam potvrđuju završeci njezinih pjesama koji zaokružuju ono što je pjesnikinja htjela reći. Pjesma postaje neboder prepun misli, emocija, sjećanja, ljubavi... Gradacija se osjeti svakim prelaskom na novi kat. Uvijek nas očekuje nešto novo, drugačije, posebno.

Ogledni je prikaz rečenog pjesma Pravi put:

Po plavom putu doći ću ti.

Po svili tvojoj rasprostrijet ću svoj put

i uhvatiti se u košnici pčelinjoj

gdje kradem cvjetni med.

Lakonoga poput stepera

grbave ću pute prijeći.

Jer ne stvorih ja lagan hod,

već iskorijenih želju za ravan put.

Vesna poput vješta slikara zna baratati čitavim spektrom boja i čitajući njezine pjesme možemo doživjeti tu čaroliju putovanja kroz boje.

Pjesma Pravi put završava na način:

Hodi vjerom, ne nogama.

Navuci koprenu i ne ogledaj se.

Nemaš što vidjeti što već vidjela nisi.

Zatvori oči i ustreba li, mileći

kornjačinom sigurnošću,

progledaj ondje gdje se samo jednom vidi.

Poslije toga nisu ti više potrebne

ni oči, ni hod.

Po pravom putu doći ću ti.

Jer ne čekaš ti mene.

To ja samu sebe

na kraju puta dočekujem.

Poput hodanja kroz život, poput penjanja stepenicama da bismo došli do vrha nebodera, jer lift ne mora biti uvijek na raspolaganju. Vesna je napisala pjesme koje prikazuju životne realnosti, one sretne i one manje sretne. Jer sve je to dio života, put koji mnogi od nas moraju proći. Uz pjesmu, lakše se putuje.

Dlanovi moga cvijeta zbirka je koja ima ipak puno nježnih trenutaka. Ono najljepše iz njezinih misli nalazi se na putu do cilja. Lijepe, snažne, poučne životne poruke ispisane su kroz pjesme cijelim spektrom boja u kojem su one tople ipak naglašene. Ovo je lijepa poezija koju vrijedi pročitati i prepustiti se da nas odvede gredu po gredu, kat po kat u Vesninu poetičnu građevinu u kojoj se katovi i gradacije više i ne broje.

Osvrt napisao: Kruno Šafranić