Roman Slasna polja - Nemanja Milićević - recenzija: Andrea Gojković
Recenzija na pročitano delo "Slasna polja"
Autor dela: Nemanja Milićević
Književna omladina Srbije, Beograd, 2015 godina (192 str.)
Roman Slasna polja predstavlja uvod u problematiku društva, sa kojom se isto i suočava, od svog nastanka, pa do 21. veka kada i dostiže svoju kulminaciju.
Pisac, i sam pripadnik mlađe populacije, biva inspirisan očiglednom navalom društva, pre svega njenom okosnicom, a to je omladina, ka praćenjem jedne velike reke, koja neprestano teče, i iz koje se ne može izroniti tako lako.
Glavni lik romana, dvadesetsedmogodišnjak, odlučuje da ostavi život koji je do tada vodio, pokoravajući se normama i zakonima većine, i uspeva da izroni iz reke, ne bi li otkrio istinski smisao života. Odbacuje religiju, i sve što mu je do tada bilo vredno, i odlazi ka nepoznatom.
Na svom putovanju suočava se sa različitim situacijama koje za njega predstavljaju pravi izazov, ali i otkrovenje, te osećanja koja se u njemu javljaju jesu savršen prikaz ljudske protivrečnosti i složenosti.
U jednom trenutku mladić biva očaran čarima koje mu telesna uživanja pružaju, i pita se kako je mogao ikada tako lako da ih se odrekne, i prihvati celibat, dok u sledećem trenutku biva uvučen u agoniju greha, negativnih osećanja, tražeći izlaz, koji uporno izbegava.
I dok se smenjuju izazovi, dok misli da je napokon pronašao odgovore, opet razočarava sebe i osećanje krivice preuzima centralno mesto u njegovoj duši, koja za njega postaje sve prljavija i nesnosnija.
Vrlo brzo shvata da je odlazak od poznatog i sigurnog, bila velika greška, i da nikada nije smeo da izgubi sebe, ali krivica ga vodi u drugu krajnost i prepušta ga konačnom očaju, iz kojeg naizgled nema izlaza.
Apatija, tuga, ushićenje ka novom, sreća, strast, čulna opijenost, bolest duše, nevinost, krivica, sve to biva ujedninjeno pred konačnim trenutkom u kome biva ujednjen ceo njegov život, a to je - smrt.
Roman ' Slasna polja ' jeste moja topla preporuka svima koji se traže u ovom životu, čak i onima koji su se već pronašli, pa i onima koji to ne žele.
Nekada ne treba napraviti istinski korak napred da bi došli do cilja jer, sve što tražimo već postoji u nama samima.
Recenziju napisala: Andrea Gojković, spisateljica, Srbija