Zbirka poezije Voliš li me uopće? - Žarko Jovanovski - osvrt: Josipa Marenić
9.7.2016. tribina Jutra Poezije pod redateljskom palicom Roberta Roklicera bila je prepuna Pod starim krovovima. Razlog nije bio slučajan. Žarko Jovanovski imao je promociju zbirke poezije Voliš li me uopće?
Žarko Jovanovski rođen je 1966. Vjerujući u stvaralaštvo, Žarko se upustio u projekt "Petoknjižja", objavu pet knjiga poezije u vlastitoj nakladi. Dok originalno "Petoknjižje" ima u sebi priču o početku, njegova je priča o završetku. Pod naslovima "Hrvatska", "Jebo pas mater životu", "Besparica", "Voliš li me uopće?" i "Viškovi" sabrane su pjesme koje je autor napisao u zadnje tri godine uslijed ekonomske krize, gubitka posla i statusa slobodnog umjetnika. Žarko Jovanovski ima diplomu Likovne akademije i iskustva u grafičkom dizajnu, ali tu se ne iscrpljuje, on spaja različita kreativna djelovanja, pa je tako bio pjevač u punk skupini Electric Žare, a danas u AbnorMalan. Neko vrijeme je pisao blog, Priče o Lenjinu i Staljinu. Iza sebe ima puno energičnih i karizmatičnih nastupa u slam poeziji, koji se ne mogu opisati, nego se jednostavno trebaju doživjeti. Stoga, kada takva osoba s maksimalnim angažmanom, objavi knjigu, nekako želiš otkriti o čemu je tu riječ i otvoriti korice.
Žarko Jovanovski u svojoj zbirci "Voliš li me uopće?" svjesno ili nesvjesno čini jednu zanimljivu stvar kada govori o ljubavi. Vrijeme, unutar zbirke igra glavnu sporednu ulogu u filmu gdje se ljubav događa kao mjesto zločina. Vrijeme definira odnos između dvoje ljudi (Ljubiteljica kofeina, Fotografija s mora, Subotama i nedjeljama), to isto vrijeme krnji i razdvaja, te nikako ne pomaže odnosu između dvoje ljudi (Ekonomija, Poveznice, Sloboda). No, to nije sve. Iako je ova knjiga ukorijenjena u specifična obilježja sadašnjeg vremena, događa se određeni ekskapizam neuvjetovanosti u traženju dijaloga i golom predanju prema onome drugome, prema prepuštenosti.
Zbirka Voliš li me uopće?, prema mišljenju Roberta Roklicera je nešto najbolje što je Žarko Jovanovski napisao. Ova knjiga iz "Petoknjižja" definitivno radi pomak i drugačija je od ostalih socijalno - angažiranih tema koje autor obrađuje i kojima se najčešće vraća. Ova zbirka, četvrta po redu iz opusa Žarka Jovanovskog sadrži ljubavnu poeziju ili barem ljubav kako je on doživljava, kako mi je on sam skromno priznao u jednom razgovoru. Možda se čini da je pjesniku najlakaše pisati poeziju ljubavne tematike, ali to je najveća zabluda koja postoji, jer pored sve napisane ljubavne poezije užasno je teško ljubav čitatelju predočiti kroz stihove na originalan i drugačiji način. Ipak, nijedan ozbiljan pjesnik ne može pobjeći tom zahtjevu i potrebi koja svakako dolazi iz jezgre unutarnjeg bića da progovori o ljubavi.
U ljubavi autor daje divlji imperativ, gotovo ultimatum muškarca koji se usuđuje reći što želi, te pomalo razotkriva uvid u mušku psihu i doživljaj erotike (Ladice, Amerika, Močvara, Kiša, Noćas, more). Poezija mu je obilježena freskama mentalnih ili iskustvenih slika, efekta zvuka koji naglašava fragmente urbanog kaosa i krhkosti ljubavi pred njim, ponavljanjem koji nerijetko izaziva ritmičnost. Autorov glas nerijetko žonglira između apsurda i tragikomedije kroz autorefleksiju (Sudac, Nitko i ništa, Mirisi). Dvije pjesme se pomalo izdvajaju (Majka i Tote Frau odnosno Mrtva žena), ali se zapravo savršeno uklapaju u uobičajeni opus i književni izričaj Žarka Jovanovskog. Kada se osvrćem na njih, izuzetno mi je drago što su i one dio ove zbirke, jer svojim motivom obogaćuju slojevito značenje ljubavi s kojom se autor nepritajeno razračunava. Žarko Jovanonski usprkos direktnosti koja je ponekad zabavna i drska, ne nameće odgovor čitatelju da pristane na njegovo viđenje ljubavi, on čitatelja uvlači u svoj dijalog, dopušta mu slobodu da uđe, izađe ili izmakne, baš kao i ljubav sama, iz njegovog svijeta s možda novim aromama i mudrostima kakve može pružiti samo zbirka poezije. Umjesto završetka bilo kakve vrste, podijelit ću s vama dvije pjesme od Žarka Jovanovskog, Jesen i Nered i zbrka.
JESEN
I dok obavijest o tojoj smrti
na vrlo čitanom portalu
prekriva reklama suhomesnatih proizvoda
pokušavam se sjetiti prve tvoje pjesme
koju sam čuo u životu
I ničeg (onda) nema
ni od tebe
ni od mene
NERED I ZBRKA
Vrlo neugodan osjećaj.
Horor u glavi.
Teško funkcioniram.
Nervozan sam konstantno,
bijedan.
Kad ustanem- muka u želucu.
Zabrinut bez razloga,
paničan strah kada zazvoni telefon.
Derem se na ljude neuravnoteženo.
Ne jedem dobro.
Stolica mi je neuredna.
Tjeskoban i ranjiv.
Krenem raditi nešto
pa zaboravim raditi što sam htio.
Plah i agresivan
istovremeno.
Čisti horor u glavi.
Nered i zbrka,
nered i zbrka,
nered i zbrka,
nered i zbrka,
jer ljubav je,
jer ljubav je samo
nered i zbrka.
Tekst napisala: Josipa Marenić, spisateljica